REGISTRUJTE SE NA FORUM FILMOMANIJE

......................................

28.02.2006.

Diarios de motocicleta (2004)

Ernesto Che Guevara je jedan od znacajnijih istorijskih likova. Kao i o svakom drugom, tako su i o njemu misljenja podjeljena, neki ga smatraju poludjelim, komunistickim, visestrukim ubicom, neki herojem. Bez obzira na to, i jedni i drugi se moraju sloziti da je Che postao simbol borbe za slobodu i prava obicnih ljudi. Iduce godine treba izaci Soderberghov film o njemu, koji ce se, pretpostavljam, vecinom baviti drugom fazom njegovog zivota. Vecina biografskih filmova preskace rane godine necijeg zivota (ili ih samo preleti) i uglavnom se bave vec formiranom licnoscu. Medjutim, vec postoji jedan film o Cheu koji se bavi, upravo cesto zanemarenim, ranim godinama. Radnja Diaros de motocicleta se desava dok je Guevara jos bio obicni student medicine, koji krece na put po Juznoj Americi sa svojim jaranom. Chea glumi Gael Garcia Bernal, a jarana Rodrigo De La Serna (koji je Cheov rodjak, ne znam koliko blizak; glumac je rodjak pravog Chea, ne glumi rodjaka). Dakle, njih dvojica krecu na put po Americi u potrazi za zabavom i avanturom. Nakon sto neko vrijeme provedu u ludoj zabavi, upoznat ce drugu stranu Juzne Amerike, gdje ljudi zive u katastrofalnim uslovima i svaki dan se bore da prezive. Gluma je odlicna, a posebno moram istaci Bernala, koji je, bar meni, bio jednostavno savrsen u ovoj ulozi. Uz to, najveci plus ovoga filma je rezija Waltera Sallesa, zahvaljuci kojoj u svakoj sekundi filma mozete vidjeti kako se Guevara mijenja, kako sve to utice na njega i zasto je odlucio da krene putem revolucije. Ne znam kada sam zadnji put gledao film u kojem je transformacija nekog lika tako dobro uradjena. Diarios de motocicleta je baziran na zapisima ciji su autori bas njih dvojica, tako da vjerujem da su njihova razmisljanja vjerno prenesena koliko je to bilo moguce. Iako je politika vazna stvar u Cheovom zivotu, u filmu je nema puno. Ekipa ne daje svoje misljenje o njemu, nego samo iznosi dogadjaje iz njegovog ranog zivota, onako kako su se desili. I to mi se isto cini kao plus, jer gledaoc na kraju sam donosi svoju odluku o liku, bez da je izlozen politickim stavovima rezisera. Ukratko, radi se o fantasticnom filmu, jednom od onih koje imam zelju gledati vise puta (sto obicno nije slucaj kod drama, koje gledam par puta samo ako su pomjesane sa jos nekim zanrom, ili ako je pitanju neki klasik ili istinsko remek-djelo), za koji vam preporucujem da ga odmah pogledate, ukoliko to do sada niste. Uzitak je zagarantovan, pogotovo ako ste skloni Cheu i njegovim politickim stavovima. (Spooky)

28.02.2006.

Mi nismo andjeli 1

Diplomski rad Srdjana Dragojevica danas ima kultni status, i prema jugoslovenskoj filmskoj akademiji spada medju deset najboljih filmova svih vremena. Film se pojavio otprilike kad je pocela i agresija na nasu domovinu, tako da se ne sjecam kad sam ga prvi put pogledao, ali znam da je poslije prvog gledanja film na mene ostavio snazan utisak. Ovo je prica o Nikoli (Nikola Kojo), apsolventu knjizevnosti, najvecem playboyu u Beogradu. Svako jutro se budi u krevetu druge djevojke/zene/babe, i zbog alkohola se nicega ne sjeca. U jednoj takvoj avanturi, maturantica Marina je ostala trudna, a on se naravno nicega ne sjeca. Marina je zaljubljena u njega i ne zeli da abortira, a u pokusaju da natjera Nikolu da se zaljubi u nju pomaze joj drugarica Buba. Nikola svim silama pokusava da izbjegne obavezu, ali malo po malo, nakon sto nije mogao nikako da je se rijesi, pocinje da se zaljubljuje u Marinu. Film se naravno zavrsava sretno, scenom Marininog poroda u taksiju i Nikolinim presretnim licem kad vidi dijete. :D Ipak, likovi koji su dali dusu filmu i bez kojih ovo ne bi bio kult su Andjeo i Djavo, koji se interno "klade" ko ce pobijediti, dobro ili zlo. Njihovi dijalozi (narocito Djavolovi dijelovi) su prava stvar, stvarno dizu film. Svakako treba pomenuti i Djuru (preludi Zoran 'Sojka' Cvijanovic), buduceg psihologa (ili psihijatra, ne znam :)), i njegov strah od kasnjenja. Na DVD izdanju se mogu naci i probni snimci, intervjui i jos dodatnog materijala, tako da je ovaj DVD nesto sto svaki ljubitelj dobre domace komedije mora imati u svojoj kolekciji. (Jux)

27.02.2006.

Gridlock'd / Haos (1997)

Ovaj film sam jako dugo trazio, mozda i najvise od svih sto trazim, bezuspjesno naravno, a onda me kao grom iz vedra neba obraduje nasa dobra stara FTV. Zaista znaju nekad extra iznenadit, a moje subjektivno misljenje je i da imaju najbolji filmski program u nasoj drzavi. Al dobro, nasa tema nije FTV. Nasa tema je Gridlock’d, odlicna narko-drama sa Tupac Shakurom i Timom Rothom u glavnim ulogama. Tupak je inace reper, ustvari najveci reper svih vremena (opet po mom skromnom misljenju), tako da mi sama njegova pojava znaci, bez obzira na glumacke kvalitete. A moram priznat da i nisu lose, barem u poredjenju sa ostalim muzicarima koji su se testirali i na velikom platnu. Gledao sam vecinu njegovih filmova, gdje je bio sasvim solidan, no ovaj mu je bez dvojbe bio najbolji, a ciju premijeru, nazalost, nije docekao (R.I.P.). Tim Roth je vjerujem svima vec dobro poznato ime, najvise po filmovima Quentina Tarantina (Reservoir Dogs, 4 Rooms, Pulp Fiction…), pa njega i ne treba posebno predstavljat. Nakon sto im prijateljica padne u komu zbog predoziranja, odlucuju definitivno reci “ne” kokainu i ostalim drogama. Medjutim, problemi se javljaju tamo gdje su ih najmanje ocekivali – u drzavnoj administraciji. Rekao bih da je to ustvari i jedna sustinska poruka, prikazana kroz probleme narkomana, probleme kakve imaju obicno nizi slojevi drustva, ali i probleme kakvi ni nama u Sarajevu i Bosni definitivno nisu strani. Probleme komplikovanih administrativnih procedura, drskih, bezobraznih radnika, mnostva papirologije, stalnog preusmjeravanja, dugih redova i sl. Doduse, ovdje je cini se prikazana jedna druga krajnost, u kojoj na primjer krvavi, ranjeni ljudi cekaju satima u bolnicama ne bi li im se ukazala pomoc. Iako je film u sustini drama, Roth i Shakur mu daju neki komicni stih, zbog cega ga, iako na jedan crn nacin, i cine prilicno zabavnim. Film obiluje inteligentnim dijalozima, pomalo netipicnim za narkomane, ali s druge strane njih dvojica i nisu klasicni narkomani. Prije bih ih nazvao tipicnim predstavnicima nize klase, personifikacije likova kojima je ulica zivot, likova koji se bore za svoja prava i tretman kakav bi trebali, jednostavno kao ljudi da zasluzuju. Ono sto mi je definitivno ostavilo najjaci utisak su monolozi, kojih je bilo vise, ali onaj sa saltera kada njih dvojica dodju da se prijave za program rehabilitacije, za mene predstavlja antoloski i jedan od najboljih filmskih monologa svih vremena. Film ima i niz pratecih desavanja i dogadjaja, koji ga samo dopunjuju i cine dosta dinamicnim. Gridlock’d je inace debitantsko djelo Vondie Curtis-Halla, on je inace mnogo poznatiji kao glumac, najvise po ulozi u seriji “Chicago Hope”, a i u ovom filmu imao je jednu prilicno znacajnu i zanimljivu sporednu ulogu. Na kraju, film preporucujem svim ljubiteljima crne komedije, narko-filmova i jednostavno filmova ulice. (Chop Top)

27.02.2006.

Striptease (1996)

Evo nas opet, nakon problema sa Bihnetom i njihovim domenama. Striptease je film koji vecina raje smatra strasno glupim i losim. E pa, meni je ovo simpatican film (ne zbog toga sto u njemu ima hrpa golih koka). Film je, bare meni, dobra zajebancija, ima nekoliko dobrih fora. Erin Grant je samohrana majka i radi u striptease baru da bi mogla brinuti o djetetu. Ona pokusava da dobije starateljstvo nad djetetom. Jedne noci u baru izbija tuca i maskirani kongresmen Dilbeck je glavni akter. Njega prepoznaje jedan tip iz bara koji obozava Erin i govori joj da ce ucijeniti kongresmena da bi ona dobila starateljstvo. Stvari ne idu kako bi trebale, i tog frajera ubijaju. Film ima zavidnu glumacku postavu. Demi Moore (koja je tih godina bila na vrhuncu karijere) glumi Erin, kongresmena Dilbecka glumi Burt Reynolds (njegova gluma je katastrofalna), Armand Assante glumi detektiva, a Ving Rhames glumi tjelohranitelja, izbacivaca i "izumitelja". Dvije najbolje scene (osim scena striptiza :D) su sa Ving Rhamesom, prva kad se predstavlja kao George Bush, a druga kad tipovima iz kongresmenovog obezbjedjenja objasnjava kako se primaju cure u striptiz bar, te ko je sve od poznatih prosao kroz njegove ruke (bukvalno). Sasvim solidan film, ne treba ga uopste uzimati za ozbiljno. (Jux)

25.02.2006.

Basket Case 2 (1990)

Sjecate se Beliala iz prvog dijela? Malog, gadnog stvorenja, nalik covjeku, ili bolje da kazem ne-nalik covjeku, koje ustvari osim glave i ruku i nema nista vise. Belial i njegov sijamski brat blizanac Dvejn se vracaju, no ovog puta ne sa ubilacko-osvetnickim namjerama. Odlucili su da se smire, i zaljube. Nakon sto prezive pad sa treceg sprata, sto je ustvari zavrsetak prvog dijela, prilikom bijega iz bolnice pomaze im jedna baba koja ima neobican hobi – sakuplja rijetke uzorke covjekolikih stvorenja, blago nazvanih “freaks”, kojoj je Belial jedan od onih primjeraka kakve nije imala. Ustvari, imala je zenku vrlo slicno Belialu, pa joj je i jedna od zelja bila da usamljenoj princezi nadje partnera. Neopisiva scena je kada njih dvoje vode ljubav, nesto slicno smo mogli vidjeti u onom cuvenom serijalu o lutku Chuckyjy, no ovdje je to puno bolje, gadnije, odvratnije… dok se ljube onim ruznim, starackim ustima, maze po svim onim izraslinama na ‘tijelima’… ma jednostavno genijalno fuj. Drugi dio je meni licno mnogo zanimljiviji od prvog. U prvom je nekako predugo trajao period adaptacije i uvoda u samu pricu, ovdje nema tih zanovjetanja. Iako je prvi dio bio dosta krvaviji. Ekipa koja je radila na filmu je manje-vise ostala ista. Sve u svemu, jedan vrlo zabavan horror, koji bih ljubiteljima zanra srdacno preporucio. (Chop Top)

24.02.2006.

Ice Age (2002)

Evo konacno recenzije jednog animiranog filma na nasem blogu. Bruka je sto nismo nista prije napisali, ali eto, sad je doslo vrijeme (South Park je ipak prica za sebe, tako da ja njega ne svrstavam u isti rang sa ostalim crticima). Ice Age je crtani koji je na mene ostavio nevjerovatan dojam, a to je uspjelo jos samo kultnom Kralju lavova (Lion King). Glavni junaci price su ljenjivac Sid, mamut Manny, beba, sabljasti tigar Diego i vjeverica koja citavim tokom filma "ganja" zir (vecini ljudi koje znam ovo je omiljeni lik). Radnja je, kakvog li cuda, smjestena u ledeno doba. :D Nakon sto pleme ljudi ubije jednog tigra, oni odluce da im se osvete. Medjutim, ljudi su krenuli dalje ali su zaboravili dijete. Njega nalaze Sid i Manny (koji izbjegava Sida jer je strasno dosadan) i oni ga uzimaju i krecu u potragu za ljudima. Diego im se prikljucuje i govori im da ce ih on dovesti do ljudi. Ali njegov cilj je da ih natjera u corsokak da bi ostali tigrovi mogli ubiti dijete. Vremenom, Diegovo srce ce omeksati (usput ce mu i Manny spasiti zivot) i on ce ih stvarno odvesti do ljudi. Mozda se i cini glupo kad se ovako napise, ali ko je god gledao Ice Age reci ce vam da se radi o vrhunskom animiranom filmu. Meni je ubjedljivo najjaci lik Sid, a scena kad pokusava da zaspi na kamenu me redovno baca u delirijum, ne mogu se prestati smijati kad ga vidim. Tu je jos i scena izumiranja ptice Dodo, koja je takodjer urnebesna, narocito kad Sid postigne touch-down sa posljednjom lubenicom. Poznatiji likovi koji su posudili glasove su Ray Romano (Manny), odlicni komicar poznat po seriji "Svi vole Raymonda", John Leguiziamo (Sid), kojeg i ne gotivim pretjerano ali je ovo odradio savrseno, Denis Leary (Diego), koji je poznat po ulozi detektiva Mikea u seriji "The Job", te Goran Visnjic i Jack Black. Uskoro ce se pojaviti nastavak i nove avanture vesele druzine. Tesko da moze dostici ovo remek djelo, ali vjerujem da ne moze biti ni los. Ukoliko slucajno ima neko da nije ovo gledao, ooooobavezno pogledati. (Jux)

23.02.2006.

Not Another Teen Movie (2001)

Ovaj film, kao sto i sam naslov govori, nije jos jedan glupi film za mlade. Ovo je 10-ak filmova za mlade u jednom. Parodija na veliki broj teenagerskih komedija, koje su uglavnom prepune kliseja. Ovaj film ih sve ismijava. Prica je "ukradena" iz "She's All That", Janey je buntovna tinejdzerka i ne zanimaju je stvari koje zanimaju sve njene vrsnjakinje. Dvojica popularnih tipova se klade da ce jedan od njih (Jake) od nje napraviti kraljicu mature. I tada krecu scene iz "10 razloga zasto te mrzim", "Tulum koji jedva cekam/Can't Hardly Wait", "American Beauty", "Bring it On", "Road Trip", "Clueless"... Prica je jednostavna, a scene su odlicno poslozene, i mogu reci da se radi o odlicnoj parodiji. Svi naravno znate kako ce se zavrsiti (ko je gledao ijednu teen komediju, moze pogoditi kraj), ali ovom filmu i nije cilj da bude nepredvidljiv. Svakako najinteresantniji lik je simbolicni crnac, ciji je jedini zadatak u filmu da govori "Prokletstvo", "Sranje" i "To je opiceno". Preporuka svim ljubiteljima parodije. I teen komedija. (Jux)

22.02.2006.

The Constant Gardener (2005)

Odmah na pocetku moram reci da se radi o filmu koji me razocarao, iako je imao dobru ekipu ispred i iza kamere. Reziju je odradio Fernando Meirelles, a glavne uloge Ralph Fiennes i Rachel Weisz. Buduci da su glavna tema farmaceutske kompanije i njihova korupcija, nisam ocekivao zabavu, ali sam se nadao kvalitetnoj drami po tom pitanju. Fiennes i Weisz glume bracni par. Ona otkriva neku tajnu vezanu za farmaceutsku kompaniju i odlucuje da to objavi. Nakon sto ju ubiju, Fiennes odlucuje da nastavi sta je ona zapocela i otkrije o cemu se radi i zasto je ubijena. Film ima prilicno potresnu temu i bavi se svjesnim zrtvovanjem oboljelih Afrikanaca u cilju dizanja jos koje milijarde. Zanrovski je kombinacija drame i trilera. Medjutim, dramski dijelovi mi nisu bili nesto posebno dramaticni, jednostavno scene koje bi trebale biti potresne nisu izazivale emocije. Sto se tice trilerskog dijela, ni on nije nesto posebno. Nema nekog uzbudjenja, niti vas tjera na razmisljanje. U zadnjih pola sata film se nesto popravi, kada krene rasplet, ali je problem sto film i nije bio nesto zapetljan, od pocetka je sve prilicno jasno. Dobre stvari su gluma Ralpha Fiennesa i Rachel Weisz, ali to, na zalost, ne pomaze puno, jer film je dorim svojim dijelom nezanimljiv i pomalo dosadan. Mozete ga slobodno zaobici, a ako vas interesuju ovakve teme predlazem da pogledate Syrianu (koja se bavi naftnim lobijem), tamo je to puno bolje odradjeno. Postoji i mogucnost da sam ja jednostavno previse ocekivao. (Spooky)

21.02.2006.

Jarhead (2005)

Jarhead je jos jedan u nizu ratnih filmova, a bavi se americko-irackim sukobom sa pocetka 90-ih. Jake Gyllenhaal (jako dobar u svojoj ulozi) je dobrovoljac koji nakon zavrsene obuke postaje snajperista, a nakon pocetka sukoba salju ga u Irak. Film se sastoji iz ocekivana dva dijela. Prvi je obuka, sa standardnim oficirom koji se dere i maltretira vojnike (prilicno zabavan dio), a drugi je, naravno, rat. U ovom drugom dijelu film se razlikuje od vecine ostalih. Film nikada ne dodje do “rat je pakao” faze, u kojoj se prikazuje ratni haos gdje svuda okolo padaju bombe i lete dijelovi tijela. Radnja se vise vrti oko vojnika, njihovih zezancija, a u ratnom dijelu filma uticajem situacije na njih, bez obzira sto ne padaju bombe (osim par kracih scena). U mirnoj fazi filma dosta je posveceno i problemima sa kojima se suocavaju zbog odvojenosti od porodice i prijatelja, te izolacije. Nasi junaci prodju kroz malo ratnih scena i zbog toga mi se film cini malo nedorecen. Jednostavno kao da nema dovoljno radnje, odnosno cini mi se da fali neka scena koja bi predstavljala vrhunac filma. Mada je to mozda i bila namjera ekipe, da se prikazu posljedice rata kada vojnici i ne prodju kroz bas sve najgore, i taj dio je solidno odradjen, ali mislim da je moglo i bolje. U pozitivne strane filma mozemo svrstati jako dobru glumu i od ostatka ekipe, koju cine jos Peter Sarsgaard, Chris Cooper, Dennis Haysbert i, u nesto vecoj ulozi, Jamie Foxx. Dakle, radi se o vrlo dobrom filmu, vrijedi ga pogledati, ali jednostavno nema kvalitet klasika kao sto su Platoon ili Full Metal Jacket. (Spooky)

21.02.2006.

Soundtrack: Desperado (1995)

Znam ja da je vama mrsko citati ove recenzije soundtracka, ali moramo i to pisati povremeno. Na red je dosao soundtrack za film "Desperado" Roberta Rodrigueza, nastavak kultnog "El Mariachija", koji je snimljen za samo 7000 dolara. Koliko ja znam, budzet za "Desperado" je iznosio oko 7 miliona dolara, i to je dokaz da se za male (uslovno receno) pare moze snimiti ekstra film. A soundtrack je odlican, kao uostalom i film. Na albumu sviraju odlicni bandovi i legendarni gitaristi (Los Lobos, Carlos Santana, Dire Straits, Tito & Tarantula...).
Albumom preovladava "latino" gitara, koja nikoga ne ostavlja ravnodusnim. Ovdje se posebno istice instrumentala "Bella" u izvedbi Carlosa Santane, te naravno kultna "Cancion Del Mariachi", koju zajedno izvode Los Lobos i Antonio Banderas. Stvar zvuci nestvarno dobro, narocito solaza u sredini pjesme, i ovo je dokaz da nema muzike bez gitare. Jos se izdvajaju "Quedate Aqui" koju izvodi Salma Hayek (sigurno se sjecate te scene :D), te tri pjesme grupe Tito & Tarantula. Inace, Tito se pojavljuje u nekoliko Rodriguezovih filmova kao glumac. Grupu Tito & Tarantula strasno cijenim i volim, najvise zbog dva koncerta u Sarajevu (drugi je bio perfektan, svirka za 10, basistica Io u dresu Sarajeva i oko 1500 ljubitelja kvalitetnog zvuka, za razliku od prvog na kojem je bilo znatno vise raje, ali i znatno losija atmosfera...). Dakle, ovdje su pjesme "Back To The House", "White Train" i odlicna "Strange Face of Love". Na albumu imamo i nekoliko pjesama manje poznatih grupa, ali se pjesme odlicno uklapaju u koncept albuma, te nekoliko audio isjecaka iz filma (ima i Tarantino, ali ne prica vic). Sve u svemu, vrlo dobar soundtrack, moze se vise puta slusati, narocito ove pjesme koje sam gore spomenuo. Eto, nisam puno pisao ovaj put, ali zato kad na red dodju Pulp Fiction i From Dusk Till Dawn, gotovi ste. :) (Jux)

20.02.2006.

Serenity (2005)

Prije nekih godinu dana surfajuci prilicno nezanimljivim TV programima slucajno sam naletio na seriju Firefly na Novoj TV. Posto se radilo o SF seriji odlucio sam pogledati jednu epizodu da vidim kakva je. U pocetku nisam bas bio siguran na sta ce to liciti buduci da je kao kreator bio potpisan Joss Whedon, autor meni prilicno bezvezne Buffy i jos goreg Angela. Medjutim, ugodno sam se iznenadio. Ispostavilo se da je ova mjesavina SF-a i westerna prilicno dobra serija. Radnja je bila smjestena nekad u buducnosti, a glavni junaci su bili sverceri svega i svacega, koji su ipak imali srce na pravom mjestu. Firefly je imao odlicno pogodjenu kombinaciju akcije, humora i drame. Serija se nikada nije bavila nekim posebno dubokim temama, nego je nudila 45 minuta odlicne zabave i bila mi je pravo osvjezenje medju serijama na TV-u koje su, osim par izuzetaka, uglavnom juznoamericke sapunice ili precjenjene gluposti poput Kucanica. Kako se to cesto desi sa kvalitetnim serijama ni Firefly nije imao veliku gledanost, pa je otkazan nakon 15 epizoda. U medjuvremenu je stekla nekakav polukultni status, pa je odluceno da se serija nastavi u obliku filma i prosle je godine snimljen Serenity, cija se prica nastavlja direktno na seriju i daje odgovore na neka pitanja. Radnja se uglavnom vrti oko sestre doktora (clana posade) i njenih misterioznih sposobnosti zbog kojih je juri vlada, te iznimno nasilnih i poremecenih svemirskih koljaca i njihove istorije. Obe ove teme su bile zastupljene u seriji, ali je scenarij prilicno dobar, pa nema nikakvih problema sa pracenjem radnje za one koje nisu pratili seriju. Buduci da je budzet veci ovdje ima vise akcije i svemirskih egzibicija. Osim vise akcije, Serenity ima i nesto vise dramskih elemenata nego serija, dok je kolicina humora tu negdje. Kompletna glumacka ekipa je tu, sto je plus, jer je zaista odlicna sa dobro izabranim glumcima za svaku ulogu. Reziser je sam Joss Whedon i moram reci da me ugodno iznenadio. Serenity je dobro reziran film, zanimljiv i prilicno uzbudljiv od pocetka do kraja. Ovdje nema puno filozofiranja, radi se o akcijskom SF-u (akcijski dijelovi su zaista odlicni) i kao takav je jedan o najboljih u zadnjih nekoliko godina. Pogledajte, isplati se. Zaista odlicna 2 sata. (Spooky)

19.02.2006.

Alien³ (1992)

Trica je film koji je za vrijeme produkcije prosao kroz hrpu problema, pocevsi od scenarija do izbora rezisera, cak su i milioni potroseni na setove koji nikad nisu iskoristeni. Nakon svih problema, za rezisera je izabran, tada debitant, David Fincher. Njega ja izuzetno cijenim, djelomicno vjerovatno i zbog toga sto ima prilicno mracan stil. Problemi sa produkcijom su se i tada nastavili, i Fincher je gubio zivce zbog konstantnog petljanja studija u njegov posao. Na kraju je napustio projekt prije pocetka montaze. Prezivjeli sa kraja drugog dijela se ruse na neki pusti planet. Jedino ce se izvuci Ripley. Na planeti se nalazi samo zatvor sa lopovima, ubicama, silovateljima, pedofilima i svim drugim divnim proizvodima evolucije ljudskog roda. Biti jedina zena u takvoj situaciji je prilicno lose, bez obzira koliko pomahnitalih vanzemaljaca potamanili u prethodnim nastavcima vaseg zivota. Pogotovo kad je jedan takav opet tu, a njemu, kao ni njegovim rodjacima, nije stalo do suzivota i tolerancije. Osim Sigourney Weaver, od glumacke ekipe imamo jos Charlesa S. Duttona, Charlesa Dancea i Lancea Henriksena, i svi su odlicno odradili svoje uloge. Ovaj dio je puno vise slicniji kecu nego dvici, ali i dovoljno razlicit. Mislim da je Fincher bio odlican izbor, kao i mijenjanje rezisera u nastavcima, cime je serijal zadrzao svjezinu. Trica je djelomicno psiholoska, zatvorska drama i ima prilicno postapokalipticni stil. U drugom dijelu filma imamo ocekivane elemente horora i akciju, koji su izvrsno rezirani. Na netu se moze naci dosta negativnih kritika ovog dijela. Ja mislim da je to neopravdano. Fincher je obavio odlican posao i film ne zaostaje puno za prethodnicima. Ovo se narocito odnosi na verziju iz 2003. Naime, osim standardne kino-verzije, prije 3 godine izasla je nova verzija (mislim da ni sa ovom Fincher nema veze) koja je duza otprilike pola sata. Donosi nesto vise akcije i puno vise radnje, dijaloga i razrade likova. Moja preporuka je da odgledate ovu verziju. Iako se Fincher odrice filma, mislim da ne bi trebao, jer iako nije ucestvovao u montazi, ipak je najsluzniji za kvalitet. Kao sto sam vec rekao, radi se o nepravedno potcijenjenom filmu i savrsenom nacinu za zaokoruziti trilogiju (bar je tada takav bio plan). Kao i prva dva, obavezno pogledati (pogotovo produzenu verziju). (Spooky)

18.02.2006.

Fenomen BH filma

Fenomen BH filma pocinje 1997. kada iskusni filmas Ademir Kenovic (Kuduz, Ovo malo duse) snima "Savrseni krug", ratnu dramu o pjesniku alkoholicaru cija je porodica napustila Sarajevo, i koji se brine o dvojici djecaka kojima su poginuli roditelji, a koji su se usunjali njemu u stan (Abdulah Sidran je pisao scenarij, i navodno ima dosta autobiografskih detalja).
Poslije "Savrsenog kruga" je trogodisnja pauza, i 2000. se pojavljuju dva filma Faruka Sokolovica, "Tunel" i "Mlijecni put". Ova dva filma nisu bili kvalitetno produkcijski popraceni te i nisu dozivjeli uspjeh, iako se radi o solidnim filmovima. "Tunel" je ratna ljubavna drama a centar desavanja je sarajevski tunel. Dijalozi u filmu su jako slicni onima iz "Ovo malo duse", a jedina stvar vrijedna spomena je scena koja je hommage filmu "Divljak" sa Marlonom Brandom, i ovo je, po meni, najlosiji domaci film. "Mlijecni put" je crna komedija (zanr koji nasi filmasi najvise praktikuju) sa elementima drame. Radnja se vrti oko dva para koji ne mogu napustiti Sarajevo jer su u jednonacionalnim brakovima, te odlucuju da se "izmjesaju" da bi mogli otici iz grada.
I onda dolazi 2001. i "Nicija zemlja", film koji je pokrenuo filmadzije u BiH i prakticno ih natjeraju da snimaju 2-3 filma godisnje (izuzetak 2004.). Prica o "Nicijoj zemlji" je svima poznata. Iako su nasi susjedi i komsije po svaku cijenu pokusavali da dokazu da film nije bosanski, Danis im je svima zacepio usta na dodjeli Oscara. Ovo je prvi film iz BiH koji je dobio Oscara, prvi igrani film sa podrucja bivse Jugoslavije koji je dobio Oscara, i film koji je osvojio 30-ak nagrada (vjerovatno najvise na ovim prostorima, nisam 100% siguran). I sad se rado sjetim "transparenta" u centru Sarajeva, u Titovoj ispod Vjecne vatre, "Jebes zemlju koja Oscara nema!", tipicno bosanski, sukanje zavidnim komsijama. :) I "Nicija zemlja" je tragikomedija i kao osnovnu temu ima rat u BiH. Dva momka, musliman i srbin, nalaze se u rovu na nicijoj zemlji. Sa njima je i treci tip (musliman) koji lezi na mini i "osudjen" je na smrt. Glavna odlika filma su odlicni dijalozi i vrlo dobra gluma.
Kao sto sam rekao, ovo je bila inicijalna kapisla za BH filmase, te se poslije toga u BiH snimaju 2-3 filma godisnje i gotovo svaki osvaja nagrade na raznim festivalima. 2003. imali smo priliku gledati tri domaca filma, "Remake", "Gori vatra" i "Ljeto u zlatnoj dolini".
"Remake" je, barem meni, nas najbolji poslijeratni film. U filmu je uradjena odlicna analogija izmedju dva rata (II Svjetskog i ovog "naseg"), paralelno pratimo dvije skoro identicne price, jedna u kojoj je glavni lik Tarik, i druga, u kojoj je centar price Ahmed, Tarikov otac. Ahmed je imao problema sa ustasama i fasistima, a Tarik sa cetnicima koji su ga drzali zarobljenog na Grbavici. Odlicna prica i odlicna gluma Ermina Brave.
"Gori vatra" je jos jedna tragikomedija. Radnja se desava dvije godine poslije rata u Tesnju, gdje treba doci americki predsjednik Bill Clinton. Mislim da film savrseno prikazuje (trenutnu) politicku situaciju u BiH, odnosno politicare koji bi dali guzice samo da ostanu na svojim polozajima.
"Ljeto u zlatnoj dolini" je film koji je imao ogroman potencijal, ali je upropasten slabom glumom. Film ima vrlo dobru pricu, ali mladi naturscici nisu dorasli filmu, a cak su se i iskusniji glumci uz njih "izgubili", umjesto da im daju neki savjet.
2004. imamo samo jedan film, i to drugo djelo Pjera Zalice, "Kod amidze Idriza", koji se konacno odmakao od ratnih tema. "Kod amidze Idriza" je meni ponajbolji nas film (rame uz rame sa "Remakeom" i "Nicijom zemljom"), jer ko je god zivio u sarajevskoj mahali prepoznace se u ovom filmu.
2005. opet imamo tri filma, "Dobro ustimani mrtvaci" (recenziju mozete procitati ovdje), "Go West" i "Grbavica". "Go West" je film koji je zbog svoje price i svojih likova (homoseksualaca) podigao puno prasine i prije svoje premijere. Ja ga nisam gledao, tako da jos uvijek nemam formirano misljenje o njemu.
I konacno
"Grbavica". Dugo sam se spremao da napisem ovaj tekst, i cekao sam da vidim kako ce film proci na Sundanceu i Berlinaleu. Veceras, poslije osvojenog Zlatnog medvjeda i odlicnog govora Jasmile Zbanic prilikom primanja nagrade, odlucio sam da definitivno napisem ovaj tekst, i mislim da poslije ove nagrade definitivno mozemo govoriti o fenomenu BH filma. Moje je misljenje da se kod nas snimaju "iskreni" filmovi, nema iskrivljivanja istine, te zato nasi filmovi i imaju uspjeha.
"Grbavica" je, barem prema onome sto sam citao, jos jedan takav film, prica o majci koja odgaja dijete nastalo silovanjem. Prvog marta film ce se poceti prikazivati u nasim kinima i definitivno cu ga morati pogledati odmah, bez obzira na "indijance" u kinima.
U 2006-oj nas ocekuje jos nekoliko filmova (trenutno mi pada na pamet samo "Sasvim licno"), te mozemo ocekivati jos neke nagrade, jer su nas Danis, Pjer, Jasmila i ostali vec pomalo razmazili i navikli na to.
Jos jedna interesantna stvar je da su ovi filmovi sto su dobili znacajnije nagrade uglavnom debitantski uratci nasih rezisera, i to je dokaz da nas film ceka blistava buducnost. Oscar, Zlatni medvjed, Zlatni Globus, Srebrni leopard, Felix (za "10 minuta", kratki film Ahmeda Imamovica), nagrada za scenarij u Cannesu, te bezbroj nagrada sa raznih festivala, jos nam samo fale glavne nagrade iz Cannesa i Venezije pa da BiH bude zlatnim slovima upisana u historiju filma. Mozda sam i malo subjektivan, ali je ocito da je BH kinematografija daleko ispred kinematografija nasih komsija, 80-ak nagrada je dovoljan dokaz. Treba svakako spomenuti i odlicne kratke igrane i dokumentarne filmove, koji takodjer osvajaju dosta nagrada sirom svijeta.
Evo i na kraju spisak filmova i rezisera, ukoliko sam nesto izostavio nemojte zamjeriti, previse sam uzbudjen zbog vecerasnje nagrade:
1997 - Savrseni krug (Ademir Kenovic)
2000 - Tunel (Faruk Sokolovic)
2000 - Mlijecni put (Faruk Sokolovic)
2001 - Nicija zemlja (prvi film Danisa Tanovica)
2003 - Remake (prvi film Dine Mustafica)
2003 - Gori vatra (prvi film Pjera Zalice)
2003 - Ljeto u zlatnoj dolini (prvi film Srdjana Vuletica)
2004 - Kod amidze Idriza (Pjer Zalica)
2005 - Dobro ustimani mrtvaci (Benjamin Filipovic)
2005 - Go West (prvi film Ahmeda Imamovica)
2005 - Grbavica (prvi film Jasmile Zbanic) (Jux)

18.02.2006.

Kako je nastala filmomanija...

Prije tri mjeseca, citajuci svakakve blogove, dolazim na ideju da pokrenem blog o filmu, blog na kojem cu pisati recenzije filmova, odnosno svoje misljenje o filmovima. Istovremeno, poznavajuci njegovu ljubav prema filmu, kontaktiram Chop Topa i pitam ga hoce li sa mnom "raditi" na blogu. Cekajuci njegov odgovor, pokrenuo sam jedan blog, koji je imao solidnu posjetu u svojih 5 dana egzistencije (prvih 7-8 recenzija na ovom blogu je sa tog starog bloga). Chop Top se javlja i potvrdjuje da ce raditi na blogu. Tada pocinju "problemi" oko imena, da li da to bude nesto vezano za moje i njegove inicijale, odnosno prva dva slova nadimaka (prijedlozi: jupifilmovi, jupipresents), da bi na kraju Chop Top rekao sada vec cuveno filmomanija. Jednoglasno prihvacamo i 17.11.2005. pokrece se blog. Tada odlucujem da u rad bloga ukljucim i svog dugogodisnjeg prijatelja Spookyja, i 19.11. Spooky pise svoju prvu recenziju i blog je rodjen. Danas, tri mjeseca poslije, vidljiv je napredak (barem ja tako mislim) u pisanju tekstova/recenzija, svako je stvorio svoj prepoznatljivi stil, tekstovi su duzi i kvalitetniji u odnosu na pocetak, i filmomanija je postala poznata. Iza nas su 182 recenzije filmova, te nekoliko zanimljivih tekstova. Sve sto se ovdje radi je amaterski, i zato nek nam niko ne zamjeri ukoliko se potkrade neka greska. Najbitnije je da su recenzije 100% autorske, odnosno da nema kopiranja sa drugih sajtova. Ukoliko se nesto i preuzme sa nekog sajta ili se prevede, to je navedeno u tekstu. Svakako treba spomenuti i TV raspored, koji za vas svaki dan priprema Chop Top. Elem, da zakljucim, 9800 posjeta za tri mjeseca (nesto vise od 100 posjeta dnevno) je cifra koju mi svakako nismo ocekivali, ali nas raduje i trudicemo se da i dalje nastavimo ovako, jer filmomanija postoji zbog vas. (Jux)

17.02.2006.

Aliens (1986)

Vjerovali ili ne, postojalo je vrijeme kad se nastavci nisu stancali bas tako. A kada bi se radili ekipa bi se potrudila da to lici na nesto. U isto vrijeme zvijezde su bili kvalitetni glumci ili bar prosjecni koji su mogli svojom karizmom da nadomjeste nedostatak kvalitete. Tada su se za rezisere birali ljudi sa vizijom (uglavnom). U ovom konkretnom slucaju godina je 1986., nastavak je Aliens, zvijezda Sigourney Weaver, a vizionar James Cameron. Nakon sto 57 godina pluta svemirom Ripley slucajno pronalazi spasilacki tim. Glavne face u kompaniji ne vjeruju njenoj prici o poludjelom vanzemaljcu, ali ce, nakon izgubljene veze sa naseljenim planetom (istim oni iz prvog dijela) morati ponovo razmisliti. Tako se Ripley vraca na isto mjesto, ali ovaj put uz pratnju marinaca. Oni su hrpa nafuranih likova, ali ce poslije slijetanja na unistenu koloniju misljenje radikalno promijeniti, nakon sto shvate da njihova tehnologija ne znaci nista protiv stotinjak aliena. Snimljen 7 godina nakon originala, Aliens je prilicno stilski drugaciji. Dok je prvi bio horor, drugi je akcijski orijentisan SF spektakl. Tagline filma kaze “This time it’s war” i to je najbolji opis, jer Aliens je prakticno ratni film o par vojnika u okruzenju. Zahvaljujuci Cameronu i glumackoj ekipi radi se o mozda i najboljem akcijskom SF-u. Njemu je rezija supernapetih i spektakularnih akcijskih scena uvijek bila najjaca strana. Tako je i u Aliensima. Akcija je genijalno rezirana (a i ostatak filma, cijih dva i po sata prolazi u sekundi) i zbog toga je jednako napet kao prvi dio. Gluma je isto izvrsna. Sigourney Weaver je zaista odlicna (cak je zaradila i vrlo iznenadjujucu nominaciju za Oscara) i ona je vjerovatno najveci zenski junak u istoriji filma. Ali, ono sto je veliki plus, kao i u prvom dijelu, je sto je i ostatak ekipe fantasticno pogodjen. Michael Biehn je uvjerljiv kao netipican vojnik. Carrie Henn je prilicno dobra (treba uzeti u obzir njene godine), kao i Jenette Goldstein kao tough girl, te Paul Reiser kao korporacijska ulizica. Ali, najupecatljiviji su Bill Paxton kao vojnik-panicar i Lance Henriksen u ulozi koja je od njega stvorila kultnu licnost. Scenarij je, iako se ne radi o materijalu za dublje razmisljanje, dosta dobar i donosi par cesto citiranih recenica. Mislim da je porediti prvi i drugi dio prilicno glupo zbog razlicitog stila. Smatram da Aliens u svom zanru nudi isto sto i Alien u svom i rekao bih da potpuno zasluzuje naziv remek-djela. Ovo je jedan od onih filmova koji se moze uvijek gledati. (Spooky)

16.02.2006.

2001: A Space Oddysey (1968)

Evo konacno recenzije jednog Kubrickovog djela. Dvoumio sam se izmedju ovoga i Shininga, ali zbog "vece potraznje" odlucio sam se za ovo. Film radjen prema odlicnoj istoimenoj knjizi Arthura C. Clarka, majstora SF-a, i knjiga je relativno dobro "prebacena" na filmsko platno (neke greske ne treba uzeti za zlo, ipak je film radjen 1968.). Jako je nezahvalno pisati o jednom ovakvom remek djelu, pa cu se truditi da ne siljim puno. Elem, prvih 20-ak minuta filma gledamo "Osvit covjecanstva", odnosno majmune i njihovo ponasanje u raznim situacijama. Tada se pojavio prvi monolit. 2001. na Mjesecu se pojavljuje slican monolit. David Bowman i jos cetvorica astronauta poslani su prema Jupiteru da bi otkrili porijeklo monolita. Svemirskim brodom upravlja super-inteligentni kompjuter, HAL 9000. Drama pocinje kada HAL, za "dobrobit" misije, pocinje da eliminise ljude. Tada pocinje borba covjeka protiv masine, koja je cesta tema SF knjiga i filmova, a ovo je jos jedan film koji nas natjera na razmisljanje sta bi se desilo sa covjecanstvom kada bi masine poludile. Film izgleda vizuelno savrseno, efekti su odlicno uradjeni, i nikad ne bi pomislili da je film snimljen 60-ih. Muzika je takodjer odlicna, tema iz ovog filma se nalazi na svakom normalnom CD-u "Movie Themes", a i "Na lijepom plavom Dunavu" je postala popularnija poslije ovog filma. Jos jednom cu reci, istinsko remek djelo, steta je sto Kubrick nije snimio jos koji SF film. 2001. je dozivjela i svoj nastavak, 2010: The Year That We Make Contact, koji je meni poprilicno dobar, iako nije dozivio uspjeh 2001. (Jux)

15.02.2006.

Miracle (2004)

Inspirisan pocetkom turnira u jedinoj stvari koja me stvarno interesuje na Olimpijadi odlucio sam da napisem nesto o ovome filmu. Miracle je istinita prica o jednom od onih legendarnih sportskih dogadjaja koji se prepricavaju sa generacije na generaciju. 1980. hokejaski tim CCCP-a je bio prakticno nepobjediv. Te godine su se odrzavale Olimpijske igre, a americki hokejaski tim je bio sastavljen uglavnom od univerzitetskih igraca. Vec sada vam je otprilike jasno sta ce se desiti. Ameri ce odigrati savrsenu utakmicu i srediti Sovjete u polufinalu (zanimljivo je da su Ameri u prijateljskoj prije pocetka Olimpijade bili pregazeni od njih sa 10-3, ili nekih slicnim rezultatom) i onda uzeti zlato protiv Finaca. Inace, naziv filma potpuno odgovara onome sto su Amerikanci uradili, ta pobjeda je zaista bila cudo i smatra se jednim od najvecih sportskih uspjeha u istoriji. Sto se tice samog filma, on je klasicna sportska prica o timu koji treba pronaci sebe, uigrati se i onda odigrati tu utakmicu zivota. Glavni lik je, ocekivano, trener kojeg je ovdje standardno uvjerljivo odglumio Kurt Russell. Radi se o jednom od boljih sportskih filmova, najvise zahvaljujuci Russellu i cinjenici da je istinita prica pa teorija o sportskoj patetici bas i nema temelja. Ako volite sportske filmove Miracle vam preporucujem. Ako jos, poput mene, obozavate hokej, bit ce vam jos zanimljiviji. (Spooky)

15.02.2006.

Cry_Wolf (2005)

Jedan u nizu proslogodisnjih horrora koje sam s odredjenom dozom nestrpljena ocekivao bio je i “Cry_Wolf”. Najavljivali su ga kao ‘nesto sto do sada niste vidjeli’, a to vam je isto kao kad na koricama filma u videoteci procitate “two thumbs up” na svakom drugom filmu. Kratko receno – zabluda, a u nekim slucajevima i dobar xafsinski potez. Doduse, ne mogu reci da je ovaj film nesto narocito popularan, cak ne znam da li se uopste pojavio u nasim videotekama?! Film je u odredjenoj mjeri zanimljiv, ili bolje da kazem u odredjenim intervalima. U pitanju je slasher, sa dobrim zvucnim efektima bez kojih bi ovaj film, pa slobodno mogu reci bio komedija. O cemu se radi, sam naziv filma je besmislen, bar ga ja ne kontam. U pitanju je jedna drustvena igra ‘Wolf’ oko koje se okuplja jedna grupa srednjoskolca, i u kojoj je cilj sto bolje lagat i manipulisat prijateljima na nacin da skinete sumnju sa sebe da ste vi Wolf (a Wolf je onaj kojeg pokretac igre prethodno obiljezi). Kao sto vidite, igra je bila toliko zanimljiva, da se nisam ni potrudio da je pazljivije skontam. A necete ni vi. Ubistvo jedne mjestanke doticna grupa srednjoskolaca koristi kako bi sada manipulisali citavom skolom. Provaljuju pricu kako je u pitanju serijski ubica, i kako je naredna meta upravo neko od ucenika. No, ubrzo se pocinju desavati stvarna ubistva, i to upravo po onom scenariju koji su oni i napisali. Moram priznat da me kraj iznenadio, s obzirom da me prica i samim tim razmisljanje odvelo u skroz drugom pravcu, pa mi je taj zavrsetak donekle popravio utisak. Kompletna ekipa filma je manje-vise anonimna, od rezisera (Jeff Wadlow) kojem je ovo bilo debitantsko ostvarenje, do protagonista, gdje je najzvucnije ime iz svijeta show-bussinessa Jon Bon Jovi. No, najzvucnije ime iz svijeta glume je bez dileme Gary Cole, no s obzirom na minutazu koju je imao, ne znam da li se uopste moze svrstati cak i u sporedne uloge. A sad se pitam, koliko vas je uopste culo za Gary Colea? To sve govori. Imajuci sve ovo u vidu, plus budzet koji je iznosio jedva milion dolara, moze se reci da je film solidan, pa ga i preporucujem svim ljubiteljima slashera. Ako su vam se svidjeli “I know what you did last summer”, “Scream”, “Urban Legends” i sl, svidjece i ovo. (Chop Top)

14.02.2006.

Wayne's World (1992)

Evo jednog genijalnog djela, nastalog pod patronatom SNL (Saturday Night Live) showa (dobro, ne bas direktno, ali su glumci tu). SNL je najpoznatiji comedy show u Americi, i on je proslavio glumce poput Eddieja Murphyja, Jamesa Belushija, Chevy Chasea, Dana Aykroyda, Danu Carveya, Mikea Myersa i mnoge druge, i uvijek rado pogledam film u kojem se pojavljuje neki SNL glumac. A ovdje imamo Waynea i Gartha (Mike Myers i Dana Carvey), oni zive u nekom svom svijetu, obozavaju Rock i imaju svoj mali show, koji se zove Wayne's World (Wayneov svijet). Najveca zelja im je da show dodje do nacionalne televizije. U tome ce im "pomoci" Benjamin (odlicni Rob Lowe), koji zeli da komercijalizira show i klepi sto vise para. Naravno, treba spomenuti i famoznu Tiu Carrere, koja glumi Wayneovu djevojku Cassandru koja je negdje iz Kine. Ona svira i pjeva u bandu, a Benjamin ce i nju pokusati progurati u prvu ligu, i tako je preoteti Wayneu (njenu izvedbu pjesme Ballroom Blitz od grupe Sweet sa kraja filma nikad necu zaboraviti). Ne znam sta vise reci o filmu, urnebesna komedija, zajebancija, parodija (scena iz Terminatora 2 je beton, cak se i Robert Patrick pojavio u toj sceni), sve u jednom. Previse je odlicnih scena, ali cu spomenuti dvije: Prva je kad Wayne i Garth govore da se nikad nece prodati, a istovremeno reklamiraju sve moguce i nemoguce stvari (Pepsi, Reebok...), tipicna zajebancija koju smo gledali u parodijama i trash filmovima 80-im. Druga luda scena je kada Wayne u Music Shopu uzima Fendera i pocinje svirati "Stairway To Heaven", a prodavac ga prekida i pokazuje na znak na kojem pise "No Stairway To Heaven". U filmu se pojavljuje i Alice Cooper, koji glumi samog sebe, na stageu je lud i razuzdan, a u backstageu je filozof. Zanimljiv je i podatak da je film snimljen za 34 dana. E da, jos moram i spomenuti kraj u Scooby Doo stilu. Neponovljivo remek djelo. (Jux)

13.02.2006.

A Sound of Thunder (2005)

Najavu za ovaj film sam procitao davno u Hollywoodu i ucinilo mi se da bi mogao biti solidna SF avantura. Radnja je smjestena u 2055-u kada su ljudi, kako pise na pocetku filma, izmislili tehnologiju koja bi ih mogla unistiti. Ta tehnologija omogucuje putovanje kroz vrijeme. Naravno, megakompanija to iskoristava, zaradjujuci milione saljuci ljude na time safari gdje se love dinosauri. Oni se ubijaju par sekundi prije smrti, da se ne bi poremetio timeline. Vec nakon prvih par minuta uocit ce te dvije stvari. Prva je smijesna perika koju nosi Ben Kingsley (kad smo vec kod njega, uopste mi nije jasno sta on ovdje radi) koja je jedna od najgorih koje sam ikad vidio. Druga su “specijalni efekti”. Ne sjecam se kada sam zadnji put gledao nesto sa ovako losim efektima. Pozadine su radjene kompjuterski i onda je to tako lose montirano sa likovima da skroz skrece paznju sa radnje, jer citavo vrijeme komentarisete kako sve to skupa smijesno izgleda. Najbolje ih je opisati ovako: sjecate li se mozda muzickih spotova Halida Beslica, Halida Muslimovica ili Nekog Drugog Halida od prije rata? Ako se sjecate onda znate koliko je bilo ocito da se radi o montazi, najcesce sa nekog jednobojnom pozadinom. Tako izgleda i ovaj film, jedino sto nema su oni smijesni tragovi sto ostaju kad Neki Halid pomjera ruku. Od likova imamo zlog biznismena (Kingsley), junaka Edwarda Burnsa, kojeg ste mogli zapamtiti po par solidnih filmova koje je snimio, a u njima je najcesce bio najgori clan glumacke ekipe, i Catherine McCormack, koja na pocetku filma upozorava na potencijalne opasnosti (nakon sto polije ljude krvlju), a onda citav film ima jedan izraz lica koji govori: fino sam vam ja govorila, a vi niste slusali, eto vam ga. Problemi pocnu nakon sto prilikom jednog safarija neko zezne stvar i buducnost se pocne mijenjati. Tako se svijet pretvori u Jurassic Park, gdje je najopasniji lik nekakav majmosaur kojeg mozete vidjeti na slici. Filmovi sa putovanjem kroz vrijeme cesto imaju rupe u scenariju, zbog komplikovanosti teme, ali ovaj ih ima previse. Inace citav scenarij je bezveze, likovi su hrpa kliseja, glume bas i nema, kao ni rezije. Kada se tome dodaju najsmjesniji efekti u zadnjih par godina u nekom visokobudzetnom filmu zakljucak je ocit. Ovaj film je poput onih SF-ova iz pedesetih, ali losih, u kojima sve izgleda smijesno i jeftino, iako je trebalo biti ozbiljno, pa se gledajuci film pitate kako su ljudi mogli nesto ovako blesavo snimati. Ako se za 50 godina filmovi jos budu gledali, lako je moguce da ce neko ko bude ovo gledao pomisliti sto mi mislimo za neke filmove iz 50-tih: pogledaj budale sta su snimali i na sta su potrosili 52 miliona. Gledajuci A Sound of Thunder par sam se puta fino nasmijao, najcesce glupom scenariju, smijesnim efektima i dinosaurima koji izgledaju mnogo gore nego u Jurassic Parku. Jedini problem je sto ovo nije trebalo biti smijesno, nego ozbiljan film, koji bi cak i trebao imati neku poruku tipa: covjecanstvo ce se samo unistiti, jer ljudska glupost je neunistiva. Ovaj film dokazuje tu tezu. Moderni trash. (Spooky)

13.02.2006.

The Exorcism of Emily Rose (2005)

Vjerujem da vas vecina u startu ovaj film poistovjecuje sa legendarnim “The Exorcist”, jednim od najznacajnijih horror filmova svih vremena. Moram priznat da sam i sam ucinio isto, sto je mozda bila i greska, s obzirom da kad ocekujete nesto drugacije, obicno zanemarite neke druge vrijednosti filma, koje ostaju u sjeni onoga cega ste bili uskraceni. Film definitivno ima odredjenu vrijednost, no s obzirom na moja ocekivanja, koja su ostala iznevjerena, nisam odusevljen. Daleko od toga da me film razocarao, vec jednostavno nije bio ono sto sam ja zelio da bude. Govoreci o “The Exorcist”, to je jedan od najstrasnijih horrora svih vremena. Ono sto mnogo vise pogadja od njegove suste realizacije je cinjenica da je radjen prema istinitoj prici, i da takvih prica ima ne mali broj. I prica o Emily Rose (odnosno o Anneliese Michel) je istinita, pa u cemu je bio problem? Mozda sam se i ja potajno nadao da cu vidjeti nesto slicno “The Exorcist”. Mozda bih to kasnije nazvao losom kopijom, no ipak bi mi stav, kao horrorljupcu, bio kudikamo pozitivniji nego sto je sada. S obzirom da rijec “exorcism” ne asocira ni na sta drugo osim na horror, onda se u jednom takvom filmu najmanje moze ocekivati jedna obicna sudska drama. Dobro, ne bas obicna, ali iz ugla gledatelja ona jeste bila obicna. Uz povremene flashback-ove na ono sto se zbivalo i sto je dovelo do sudjenja, koji su uzgred budi receno i najzanimljiviji dio filma, to je sve. No, ne mogu se pozaliti na neizvjesnost samog sudjenja ili na neke veoma upecatljive advokatske dijaloge, ali ono sto sam ja ocekivao, toga je bilo vrlo malo, premalo. Nisam mnogo rekao o samom filmu. Ukratko, pratimo sudjenje svesteniku Mooreu, koji je optuzen za ubistvo mlade djevojke tokom vrsenja egzorcizma. Film, istina, ima interesantnu radnju. Svo vrijeme sudjenja proteze se vjecito osjetljivo pitanje postojanja demona, a samim tim i Boga. Sada je to pitanje prepusteno advokatima, sudiji i poroti. Da li vjerovati svesteniku, ili doktorima? Sto se tice tehnickih podataka, glumacka ekipa je bila prilicno solidna, Laura Linney, Tom Wilkinson, Campbell Scott, dok se u ulozi Emily Rose nasla kcerka legendarnog Johna Carpentera, Jennifer Carpenter. Nazalost, John nije imao nista sa ovim filmom. Reziju potpisuje prilicno anonimni Scott Derrikson, koji je djelimicno zasluzan i za scenarij. Da sumiramo, film je iznad-prosjecan, ali nije za neke tople preporuke. Film je pravljen za siru publiku, pa stoga ne ocekujte puno, i bicete zadovoljni. (Chop Top)

12.02.2006.

The Defender (2004)

Ovo nece biti klasicna recenzija, vise kraci osvrt na akcione filmove danasnjice. Svaki film Dolpha Lundrena, Stevena Seagala, Michaela Dudikoffa, Jean Claude Van Dammea, i u zadnje vrijeme Wesley Snipesa je isti. Bezlicne face, losi scenariji, losa gluma i rezija su glavne odlike ovakvih filmova. Ovo je debi Dolpha Lundgrena kao rezisera i mozete zamisliti na sta to lici. Jos moram reci da sve cesce snimaju na tlu istocne Europe jer dan snimanja kosta puno jeftinije nego recimo u Hollywoodu. Ovdje su se nameracili na teroriste i ganjaju ih u Rumuniji, a americkog predsjednika glumi, vjerovali ili ne, Jerry Springer, i to je barem po meni jos jedan dokaz da je institucija predsjednika u Americi izgubila svaki smisao. Uglavnom, ganjaju nekog teroristu koji je bio u ilegali neko vrijeme, pa ce on zapaliti svasta nesto i zaprijetiti svima, da bi na kraju Dolph sviju pobio. O ovakvim filmovima se ne moze nista napisati i filmovi B-produkcije su inace najtrazeniji materijal u videotekama, narocito u ruralnijim djelovima gdje se ljudi jos uvijek kunu u Chucka Norrisa. (Jux)

12.02.2006.

Jersey Girl (2004)

Dugo mi je trebalo da ovo pogledam zbog toga sto sam znao da je drugaciji od ranijih Smithovih radova. Film je i blago razocarenje i iznenadjenje u isto vrijeme. Razocarenje se odnosi na to sto klasicnog Smithovog dijaloga nema. Iznenadjenje je zato jer je ipak bio bolji nego sto sam ocekivao. Ima jos jedan plus, lik Jennifer Lopez umire vec u 13-oj minuti, sto je extra, jer je ja ne mogu nikako. Ben Affleck glumi uspjesnog reklamnog agenta (ili nesto slicno sto ima veze sa odnosima sa javnoscu) sretno ozenjenog sa J.Lo. Ona umire pri porodu i Ben ostaje sam sa kcerkicom. Uskoro gubi posao (izjavivsi da od Willa Smitha nikad nece biti nista) i sa kcerkom se seli kod oca. Dalje pratimo njegove probleme uzokovane gubljenjem posla, kao i time da ne zna kako biti otac. Nesto kasnije pomoc ce mu stici u obliku Liv Tyler. Iako na prvi pogled lici na romanticnu komediju, romantike nema bas puno (jos jedan plus) i ovo je vise neka komicna poludrama. Iako je film predvidljiv, moze se odgledati jer je put do kraja nesto malo drugaciji nego inace. Uz to, curica sto glumi njegovu kcerku je prilicno impresivna. Jersey Girl nema veze sa ranijim filmovima Kevina Smitha, u kojima su se cesto pojavljivali isti likovi, tako ovdje nema ni Jaya ni Silent Boba. Od poznatijih imena tu su jos, u malim ulogama, Jason Biggs, Jason Lee, Matt Damon i Will Smith as Will Smith. Jersey Girl je sasvim gledljiv, ali nista posebno. Mogu ga preporuciti onima koji vole gledati filmove u kojima glavni lik shvaca kako je porodica najvaznija, a ne pare i posao. Ostali ga mogu preskociti ili pogledati kad nalete na njega TV-u i nemaju sta drugo da rade. Kevin Smith moze puno bolje. (Spooky)

11.02.2006.

Alien (1979)

Alien je jedan od najkopiranijih filmova svih vremena, ali mu se svi ti “filmovi” nikad nisu ni malo primakli. O jednoj takvoj gluposti vec smo pisali na blogu (Alien Terminator). Alien je bio i ostao najbolji u zanru najvise zahvaljujuci Ridleyu Scottu. A radnja, ako ima iko ko ne zna, ide ovako: transportni spaceship Nostromo sa uspavanom posadom vraca se na Zemlju. Brodski kompjuter prima nepoznati signal i skrece Nostromo sa kursa. Posada je prisiljena provjeriti o cemu se radi. Nakon slijetanja na planet pronalaze sruseni brod i mrtvog vanzemaljca iz kojeg je ocito nesto izletilo. Jedan od clanova postaje zarazen nepoznatim parazitom i nekih 24 sata kasnije, nakon sto dodje svijesti, dozivljava istu sudbinu kao i les sa planete. Alien izlijece iz njega i uskoro pocinje tamaniti posadu. Mislim da razlog uspjeha filma lezi u pristupu. Radjen je kao ozbiljno djelo, a ne neki filmic o ludom cudovistu. Pocetak filma je skoro pa drama gdje se polako upozanajemo sa likovima. To je doprinijelo da se gledaoc zblizi sa njima, pa mu je stalo do toga da se izvuku. Razlog zblizavanja je vjerovatno i to sto su likovi realisticni, sve su to ljudi koje mozete sresti su svakodnevnom zivotu, a ne neki hodajuci kliseji. Citavo vrijema vlada napeta, jeziva atmosfera, pa se zaista mozete uzivjeti u ono sto prozivljavaju. Alien je jedini film koji me uspio “prepasti” kad sam vec bio veci. Atmosfera je jednostavno briljantna, jedna od najboljih ikada na filmu, i ima gotovo isti ucinak i kod ponovljenog gledanja. Film je i tada strasan bez obzira sto se zna kada i gdje ce se alien pojaviti. Moram spomenuti i odlicnu ekipu, sastavljenu od kvalitetnih glumaca, tako da su i one najmanje uloge odradjene bez greske. I za kraj, uvijek sam se divio alienovoj izradi. Osim sto izgleda zastrasujuce i kao bice sa drugog planeta, alien je sa tehnicke strane savrseno odradjen i zaista izgleda kao da je ziv, a ne kao neka lutka ili losa moderna kompjuterska animacija. Ovo je jos veci uspjeh kad se uzme u obzir da je snimljen prije 27 godina. Gledano kao SF film ne bih ga stavio na prvo mjesto, iako mi je definitivno u vrhu. Ako ga posmatram kao horor, Alien mi je zabetoniran kao no.1. Ovo je jedan od onih filmova za koje se moze reci da nemaju mana. Svaki dio funkcionise savrseno, najvise zahvaljujuci odlicnoj Scottovoj reziji. Remek-djelo, film za sva vremena. (Spooky)

10.02.2006.

Lord of the Flies (1963)

“Gospodar Muha” je jedan od onih rijetkih filmova koje pamtim iz ranog djetinjstva, najvise iz razloga sto sam bio dijete prestraseno onim sto je vidjelo, a evo i zasto. Baziran prema knjizi Williama Goldinga, film prati 40 djecaka ciji se avion rusi na pustom ostrvu. Kako su svi odrasli izginuli u nesreci, sada se oni po prvi put u zivotu suocavaju sa pitanjem opstanka. A kao i svaka grupa, i ovo njihovo malo drustvo trebalo je lidera, kojeg nakon glasanja dobivaju u vidu najracionalnijeg i najpametnijeg medju njima, Ralpha. No, u grupi je izmedju ostalih bio i skolski hor, ciji se lider Jack zeli ipak malo vise zabavljati, te poziva sve da mu se pridruze. On organizuje pravu malu grupu divljaka, koja istrazuje spilje i lovi divlje svinje, a ta podjela dovodi i do sve veceg rivaliteta izmedju Ralpha i Jacka, koji ce rezultirati i sokantnim razvojem dogadjaja. Kao sto rekoh, prvi put kada sam pogledao film na mene je ostavio neke posljedice, pa sada kad razmisljam ne znam sta me vise pogodilo, ta grozna ljudska priroda koja je prisutna cak i kod djece, i nemoc dobrog da nadvlada zlo, ili je mozda u pitanju bio obicni strah, s obzirom da je i u mojoj maloj raji bilo onih koje je film “lozio” pa su se uglavnom identifikovali za Jackom i njegovom ekipom. Svakako vam preporucujem da ako imate djecu, pazite da ne pogledaju ovaj film! Cak i danas kada ga gledam osjetim neku nelagodu. Iako sam u naslovu napisao da je u pitanju film iz 1963., film koji ja pamtim iz djetinjstva je remake iz 1990., ali gotovo da medju njima i nema razlike, s obzirom da su u oba slucaju u pitanju adaptacije Goldingove knjige, a koja je posebna prica. Nedavno sam gledao i ovaj original iz ’63. gotovo sa istim tenzijama, i opet kazem, da mi je ovo bio prvi put vjerovatno ne bih ovako pisao i reagirao, ali s obzirom na traume iz djetinjstva, drugacije nije moglo. Ovog puta film necu preporucivat nikome, s obzirom da ni ne znam kome bih ga preporucio. Film je predstavljen kao avanturisticki, pa iako su djeca u spektru paznje, definitivno nije za njih! (Chop Top)

09.02.2006.

Creepshow (1982)

Svi fanovi horrora znaju ko su George A. Romero i Stephen King, i ovaj film je prava poslastica za sve fanove, jer su se udruzili otac zombija i strucnjak za horror price. Ovo ipak nije tipicni horror, baziran je na stripu iz 1950-ih i mjesavina je horrora i komedije. Film je sastavljen od pet prica, odnosno pet epizoda stripa.
Uvod prikazuje djecaka od 10-ak godina kojem otac baca u smece njegov omiljeni strip, Creepshow. I tada pocinje prva prica, "Father's Day". To je prica o Bedeliji, zeni kojoj je otac stalno dosadjivao i zanovijetao joj, te ga je ona naposljetku i ubila. Citava familija zna da je ona ubica, ali niko nema dokaza. Familija se tradicionalno okuplja na dan oceva, a Bedelija odlazi na njegov grob. Tada otac izlazi iz groba i opet joj pocinje zanovijetati, i krece u ubilacki pohod, sve dok mu neko ne napravi tortu.
Druga prica je "The Lonesome Death of Jordy Verrill". Centar price je usamljeni retardirani Jordy Verill koji nalazi u dvoristu meteor i razmislja sta da radi sa njim. Pokusa ga prepoloviti i tada za njega pocinju problemi, jer mu po tijelu rastu nekakvi lisajevi. Posto ga je cijelog prekrilo, Jordy je u nemoci pocinio samoubistvo i poginuo u samoci.
Treca prica je "Something To Tide You Over". Richard dolazi kod Harryja i govori mu da je oteo njegovu djevojku Becky (koja je njegova bivsa), i da ukoliko zeli da je vidi zivu podje sa njim na plazu. Tamo ga je zakopao u rupu i postavio pored njega TV na kojem je Harry mogao da vidi Becky u rupi u kakvoj je i on sam. Richard ih ostavlja u rupi da ih plima ubije. Ipak, Harry i Becky se vracaju da mu se osvete.
Cetvrta epizoda je "The Crate", i ima poprilicno dosadan uvod. Henry ima zenu Wilmu koja mu stalno zanovijeta, prica kako ne moze bez nje i slicno, a on joj se ne smije oduprijeti. Na drugoj strani imamo profesora Dextera koji sa jos jednim profesorom otvara sanduk star stotinjak godina, i iz njega izlazi nekakvo cudoviste nalik Jetiju i jede jednog profesora. Dexter obavjestava Henryja, kojem na pamet pada monstruozna ideja, namamice Wilmu u laboratoriju da je stvorenje pojede.
Zavrsna epizoda je "They're Creeping Up On You", i garantujem da ce isprepadati zene. Upson Pratt je ekscentricni bogatas i hipohondar koji zivi sam u apartmanu i mrzi bubasvabe, koje mu se svako malo pojavljuju. Nakon kolapsa elektroprivrede, njemu se u apartmanu pojavljuje na hiljade buba, koje ce mu na kraju i doci glave.
Na kraju se vracamo na djecaka sa pocetka price koji je kupio voodoo lutku iz Creepshow stripa i pomocu nje muci starog zato sto mu je bacio strip.
Genijalan horror koncept, uvod u svaku epizodu je uradjen u strip fazonu, i prava je steta sto horror legende poput Kinga, Carpentera, Crawena, Romera i drugih cesce ne saradjuju. A da spomenem i glumce. U prvoj epizodi Ed Harris, u drugoj glavni lik je Stephen King, koji glumi Jordyja Verrilla, a u trecoj mozemo vidjeti Leslieja Nielsena u ulozi bolesnika Richarda, te Teda Dansona kao Harryja. (Jux)

09.02.2006.

Syriana (2005)

Nakon Lord of War evo recenzije jos jednog filma koji se bavi osjetljivim politickim temama. Ovaj put je umjesto sverca oruzjem u pitanju nafta i sve one face koje se zadnjih par godina konstantno pojavljuju u dnevniku i raznim vanjskopolitickim emisijama. Syriana se sastoji od nekoliko prica koje se povezu tek u drugom dijelu. Glavni likovi su C.I.A.-in agent (George Clooney), advokat (Jeffrey Wright), poslovni analiticar (Matt Damon), nezaposleni momak na putu da postane terorista (Mazhar Munir), te moguci naslijednik svoga oca na celu neke arapske drzave (Alexander Siddig). Od poznatih glumackih imena treba jos izdvojiti Williama Hurta, Christophera Plummera i Chrisa Coopera. Glavna tema nisu posljedice globalne trke za naftom, vec se film vise bavi ljudima koji su uzrok ovakve situacije, konkretno naftnim kompanijama, arapskim liderima i pitanjem: Ko tu koga, kada, kako i zbog cega? Za razliku od Gospodara rata, Syriana nije nimalo zabavan film i humora uopste nema. Film je po konstrukciji najslicniji Trafficu, reziser i scenarist je napisao i njega. Syriana zahtijeva dosta paznje prilikom gledanja i nece se sve stvari bas same od sebe objasniti putem titla. Na netu se moze naci dosta primjedbi na tezinu pracenja radnje, ali ako malo ukljucite mozak necete imati vecih problema. Ukoliko od filma trazite iskljucivo zabavu onda ovo nije za vas. Ako spadate u grupu kojima je film ipak mnogo vise od toga i zelite pogledati inteligentno djelo koje tjera na razmisljanje, ako vam je sadrzaj vazan, obavezno ga pogledajte. Jedan od rijetkih filmova koje sam odgledao u zadnje vrijeme, a za koji mogu reci da se to itekako isplati. (Spooky)

08.02.2006.

USKORO... "Final Destination 3"

Evo mozda ideje za jednu novu rubriku na ovom nasem malom blogu, elem o cemu se radi… U pitanju su najave nekih, po nasem skromnom misljenju velikih i sa nestrpljenjem ocekivanih filmova cije se premijere uveliko blize. Da budem precizniji, 10. februara u americkim kinima pocinje prikazivanje treceg dijela izvrsnog “Final Destination”-a, koji je predstavljao pravo, istinsko osvjezenje u svijetu horror filma, barem kad je u pitanju Hollywood. Zavidim Amerikancima na mnogo cemu, ali nekako najvise im zavidim na toj njihovoj kino-kulturi, a da pri tom ne mislim na ponasanje u kinu, vec na sirinu koju nude fanovima. Pogledajte nasa kina, sem visokobudzetnih blockbustera i “dana –necijeg- filma”, nemamo priliku pogledati apsolutno nista. Ipak je jedno gledati film u kinu, a nesto sasvim drugo gledati ga u kuci, pa tamam i da je ne-znam-kakvo kucno kino u pitanju. I druga stvar, naravno mnogo bitnija, su termini. Ali Boze moj, to je vec visa sila. Barem se nadam da ce ovaj film, kad-tad, doci i u nasa kina, i da cu ga moci s merakom pogledat. Traileri me uvijek naloze, pa nista drugacije nije bilo ni u ovom slucaju. Jako mi se svidio intro koji kaze: “The First Time Death Find Them; The Next Time Death Warned Them; This Time Death Will Finish Them!”, hm.. zanimljivo. Glumacka ekipa je, kao i u prethodnicima, prilicno mlada i anonimna. Reziju je ponovo preuzeo James Wong, koji je radio i na prvom dijelu. Iako nas iskustvo uci da se od nastavaka nikad ne treba mnogo ocekivat, u ovom slucaju smo na srecu bili prevareni, pa je i drugi dio ispao odlican. Iskreno, i od treceg ocekujem mnogo. Sudeci po traileru, koji naravno nikada nije bio neko mjerilo, vjerujem da me nece razocarat. Ukoliko vas zanima, i imate neku dobru konekciju, OVDJE mozete pogledati trailer. Dakle, 10. februar, americka premijera, a kod nas, ko zna… Sto prije, valjda. (Chop Top)

07.02.2006.

Wishmaster / Gospodar zelja (1997)

Jedno od najvecih horror razocarenja koje sam imao priliku pogledati do sada predstavlja ovaj “Wishmaster”. Eto, odmah sam vam iznio svoje impresije, tako da ako vas horror bas ne interesuje, odmah se mozete prebacit na neku drugu recenziju. Ovaj film doduse ima jednu da kazem interesantnu radnju, ali sa nevjerovatno glupim zavrsetkom, kakav stvarno ni u najdubljim trenucima mamurluka ne bi mogao zamislit. A mozda je i to umjetnost, mozda je i u tom tajna, mozda je gospodin Robert Kurtzman imao namjeru iznenaditi gledaoca, ali ga bas iznenadit ne birajuci nacin i sredstva. Nema nikakve sumnje da je uspio kod barem 99,9% gledateljstva, jednostavno necu da vjerujem da postoji vise od ovih 0,1% toliko glupih ljudi koji su onakav zavrsetak uopste mogli pretpostaviti. Ja vam ga naravno necu otkrivati iz principijelnih razloga, ali zato evo nesto o samoj radnji. Statua donesena iz drevne Perzije nosi u sebi uzasnu tajnu, skrivenu u crvenom dijamantu koji se nalazi unutar nje. Nakon sto se statua polomi i crveni kamicak ispadne, isti biva ukraden, te na kraju zavrsava u rukama naucnika, koji nakon proucavanja kamena i njegovog porijekla, oslobadjaju onu uzasnu tajnu – zlog Dzina koji je prije nekoliko stotina godina izvrsio strasan masakr u Perziji. A Dzin ‘funkcionise’ na vrlo specifican nacin – da bi bilo sta uradio, covjek to mora prethodno zazeljeti. Iako zvuci prilicno jednostavno i bezopasno, Kurtzman je pokazao da moze biti i uzasno glupo i naivno. Smatram da je ovdje bilo mnogo vise prostora za kreativnost, koji je ostao neiskoristen, no sve bih mu mogao oprostiti, ali kraj jednostavno ne mogu i necu! Jasno, preporucujem vam da ovo zaobidjete. Ovo je antipropaganda svake vrste horrora, posebno ovih inspirisanih natprirodnim pojavama, koje sigurno ne zelite gledati, cak i ako ste strastveni fan. Da je bogdo u pitanju trash, pa bi se i moglo o njemu iole afirmativnije govoriti. Ovako… No, bilo je par interesantnih stvari koje treba izdvojiti, recimo glumacka ekipa je fakat impozantna, horror fanovima ne treba posebno predstavljat imena Roberta Englunda (Nightmare On Elm Street), Tonya Todda (Night Of The Living Dead), Angusa Scrimma (Phantasm), koji je doduse bio u ulozi naratora… A i Andrew Divoff bio je veoma dobar, da ne kazem odlican, u ulozi Dzina. Svakako jedina svijetla tacka filma. A sto se samog filma tice, ljubiteljima zanra ce sigurno biti interesantan i sam pocetak i vec spomenuti masakr u Perziji koji je prilicno solidno uradjen, a i neke scene ubistava su, hajde da kazem kreativne i zanimljive. No, to su stvari koje nosi gotovo svaki horror film, kakvih imate na stotine. (Chop Top)

07.02.2006.

Lord of War (2005)

Nicolas Cage glumi ukrajinskog emigranta koji nezadovaljan zivotom odlucuje da se pocne baviti necim unosnijim, konkretno svercom oruzja. Kroz film pratimo njegovu karijeru koja pocinje negdje u 80-tim i traje i danas, za vrijeme koje je prodavao oruzje u svim znacajnijim sukobima (prilicno me nasmijala recenica koju izgovara nakon razocarenja zbog potpisivanja primirja, a oruzje je vec na putu: posaljite ga na Balkan, oni kad kazu da ce ratovati, drze se dogovora). Film je baziran na stvarnim dogadjajima, cini mi se da sam procitao da je Cageov lik kombinacija nekih stvarnih svercera. Lord of War me prilicno podsjeca na Blow sa Deppom i Liottom. Prvi dio je dosta komican i zabavan, a tek u drugom dijelu se pretvara u dramu. Takva promjena je bila i ocekivana, jer radi se o prilicno ozbiljnoj temi. Film je dosta dobar, a drugi dio je, iako manje zabavan, ipak bolji. Lord of War nikad ne predje granicu od prilicno dobrog filma prema odlicnom kojeg bi gledali par puta, ali ga se itekako isplati pogledati, ipak je iznad vecine danasnjih filmova. Za to je najvise zasluzna dobra glumacka ekipa (u kojoj su jos Ethan Hawke, Jared Leto, Ian Holm i Bridget Moynahan), kvalitetan scenarij i rezija Andrewa Niccola (reziser i scenarist prilicno dobre Gattace, te scenarist beton filma The Truman Show, koji kao i ovaj moze natjerati na razmisljanje o nekim stvarima), nekoliko odlicnih scena i nestandardan, ali realistican i dobar kraj. (Spooky)

07.02.2006.

Mean Machine (2001)

Ovaj film, kao uostalom i svaki koji ima fudbal kao osnovnu temu, jednostavno obozavam. Osnovni razlog je sto sam se i sam bavio nekih 5-6 godina fudbalom, a ovo je jedan od onih filmova koje mogu gledati svaki dan a da mi ne dosadi. Danny Meehan je bivsa fudbalska zvijezda, i zbog opijanja i nasilja ga strpaju u zatvor. On je na meti sviju zato sto je prodao utakmicu protiv Njemacke, koja je Englezima najveci rival. U zatvoru mu upravnik nudi da trenira tim cuvara, ali on to odbija zbog prijetnji jednog od cuvara. Danny nagovara upravnika da organizuje utakmicu cuvara protiv zatvorenika, i tek tada pocinje spektakl. Danny mora sastaviti ekipu, ali ga najbolji igraci bojkotuju jer oni "pripadaju" glavnoj faci medju zatvorenicima, Sykesu. Sykes inace odaje sigurne tipove za kladjenje upravniku, a zauzvrat dobija sve sto pozeli. Na kraju ce i Sykes pristati da dadne Dannyju svoje igrace, ali govori mu da moraju pobjediti jer se on kladio na njih, i da ni ne pomislja da proda utakmicu. Sama utakmica je isla predvidljivim tokom, ali je film genijalan, i mozemo vidjeti sjajne poteze Dannyja Meehana i ostalih igraca. Dannyja glumi Vinnie Jones, legendarni fudbaler Wimbledona i jedan od najgrubljih igraca engleske lige svih vremena, a mogli ste ga vidjeti u Lock, Stock, and Two Smoking Barrels, Snatch, Gone in Sixty Seconds, i pred njim je jedna dobra glumacka karijera. Od poznatijih likova tu je i Jason Statham, koji glumi ludjaka Monka koji je ubio nekoliko ljudi golim rukama. Film je neka vrsta remakea "The Longest Yarda" iz 1974. sa Burtom Reynoldsom, i ragbi je zamijenjen fudbalom. Ovaj film preporucujem svim fanovima najvaznije (sporedne) stvari na svijetu. (Jux)

06.02.2006.

Soundtrack: South Park: Bigger, Longer & Uncut (1999)

South Park je, barem po meni, jedan od najboljih crtica svih vremena. A kada se pojavio film, mojoj sreci nije bilo kraja. Nedavno sam dosao u posjed soundtracka (hvala Spooky), i genijalan je koliko i sam film. Na albumu se nalazi 20 pjesama. 12 pjesama je iz filma, a ostalo su nekakve obrade. Album (kao i film) otvara "Mountain Town", a onda dolazi "Uncle Fucker", pjesma koja je i izazvala vecinu belaja u filmu. Poslije nje dolazi Mr. Mackey i njegova "It's Easy, MMMKay", pa majke South Parka i "Blame Canada", a peta stvar na CD-u je vjerovatno svima i najdraza, Eric Cartman i "Kyle's Mom's A Bitch", jednostavno perfektno. Poslije Cartmana je "What Would Brian Boitano Do", pa Sotona i "Up There". Osma pjesma je jos jedna odlicna stvar, "La Resistance (Medley)". U njoj mozemo cuti i dijelove "Blame Canada", "Uncle Fucker" i "Up There", treca po kvaliteti, barem po mom misljenju. Nakon ovoga je "Eyes Of A Child", ali se fakat ne mogu sjetiti gdje ona svira, pa ide "I Can Change" u izvedbi Sadama Husseina, pa Big Gay Al i "I'm Super", te repriza "Mountain Town". To je 12 stvarki iz filma, a preostalih 8 (osim posljednje) je mjesavina hip-hopa i rocka, neke pjesme su obradjene u hip-hop odnosno rock folu, kao npr. "Uncle Fucker", "Kyle's Mom's A Big Fat Bitch" (Kid Rock), te "What Would Brian Boitano Do? Pt. II" (ovo pjeva D.V.D.A., likovi koji pjevaju i legendarnu stvar "Chewbacca, What a Wookie"). I posljednja pjesma se takodjer nalazi u filmu, a to je "O Canada". Odlican soundtrack, jedina mana je nedostatak pjesme "Little Boy You're Going To Hell" od Jamesa Hetfielda iz Metallice. (Jux)

05.02.2006.

EMR (2005)

Obicno filmovi koji koriste neke druge filmove ili ljude za svoju promociju, odnosno filmovi kod kojih na omotu napisu da je film u rangu nekog kultnog filma, ne valjaju. E u ovom slucaju na omotu pise nesto kao: "Ovaj triler je u rangu najboljih djela Lyncha i Cronenberga". Obicno izbjegavam takve filmove, ali posto sam ovo tek nabavio pregledah ga i zajebah se (donekle). Jedina dodirna tacka sa Lynchovim filmovima je element konfuzije, ali za razliku od Lyncha, ovdje to izgleda smijesno i neuvjerljivo, tim vise sto nam se na kraju sve otkrije. Uglavnom, frajer ima epilepsiju i otkako je poceo koristiti neki novi lijek stalno ima napade. On radi nekakav "lijevi" posao, nema nikoga osim majke, i chatuje sa nekom trebom iz Amerike. I onda on sanja da su mu izvadili bubreg, i kad se probudi fakat mu fali bubreg. I tada pocinje balansiranje izmedju sna i stvarnosti. Scene se redaju jedna za drugom, ali nista nema veze s vezom. Frajer se probudi u Engleskoj, pa u Americi, svi ga poznaju... I sve izgleda nevjerovatno smijesno i neuvjerljivo do samog kraja, koji ga ipak malo izvadi, ali realno, film jedva dobija prolaznu ocjenu i ne mogu ga nikome preporuciti. Moje misljenje je da ovaj film p0kusava upozoriti svijet da se na ljudima vrse testiranja lijekova bez upoznavanja istih o tome, ali bi mene prije ubijedili da su izmislili toplu vodu. Ukoliko ga ipak odlucite pogledati, prevod je "Medicinska istrazivanja". Jos jednom se pokazalo da su poredjenja na coveru u 90% slucajeva neutemeljena. (Jux)

04.02.2006.

Lost in Translation / Izgubljeni u prijevodu (2003)

Ogromna vecina ljudi ce ovaj film nazvati glupim i besmislenim, u to ne treba sumnjat. No postoji tacno odredjena sorta ljudi koja voli ovaj tip filmova, lakih i senzibilnih, a to su, naravno, zene. I zaista, ja nisam sreo djevojku koja ce za ovaj film reci da je, pa makar, ‘onako’. S druge strane, ja sam jedan od rijetkih muskih kojem se film, takodjer, svidio, no najvise iz razloga sto generalno volim drame (da me neko ne bi pogresno shvatio). O cemu je rijec… Bob Harris (Bill Murray), veoma popularni americki glumac, dolazi u Japan da snimi reklamni spot. Bob je ozenjen, no kako dolazi sam u zemlju u kojoj nikoga ne razumije, slobodno vrijeme najcesce provodi za sankom hotela u kom je odsjeo. U istom hotelu boravi jos njegovih zemljaka, izmedju ostalih i jedan mladi bracni par, momak (Giovanni Ribisi) koji radi kao fotograf i djevojka (Scarlett Johansson) koja bukvalno ne zna sta ce od sebe. Sve dok ne sretne Boba! Tagline filma glasi “Everyone Wants To Be Found”, i on u najkracim crtama opisuje ostatak filma. Preispitivanje svih onih emotivnih vrijednosti koje ispunjuju zivot svakog od nas, u kom na jedan prelijep, sarmantan, duhovit, ali istovremeno i tuzan nacin, gledamo na zivote ovo dvoje razlicitih ljudi identicnih dusa. U sustini, citav tok njihovog razgovora je o smislu zivota, i dok s jedne strane imamo starijeg covjeka koji, da kazem, svodi racune, s druge je djevojka koja tek uplovljava u ozbiljne zivotne vode, ali i koja cini se na vrijeme shvata da je krenula pogresnim putem. Vremenom se izmedju njih budi i nesto vise od pukog poznanstva, i upravo je taj njihov odnos ono sto u djevojkama budi neki cudan osjecaj, o kom ne bi polemisao. Nece vas iznenaditi kada kazem da je reziser ustvari reziserka. Njeno ime je Sofia Coppola, i ona je inace kcerka legendarnog Francisa Forda Coppole. Sofia se pobrinula i za scenarij, a film je dobrim dijelom i autobiografski. Vec ranije se istakla vrlo zanimljivim, a nekima i kontraverznim filmom “Virgin Suicides”, koji navodno obiluje nekim eksplicitnim scenama, no s obzirom da sam i ovo njeno djelo gledao, na tu konstataciju se mozemo samo nasmijati. Film “Lost in Translation” osvojio je bezbroj nagrada, izmedju ostalih i Oscara za najbolji scenarij. Preporuka, jasno, vazi za kompletnu zensku populaciju, ali i dio muske koja film voli radi filma. (Chop Top)

04.02.2006.

Bad Taste (1987)

Svaki pocetak je tezak, pa tako ni Peter Jackson nije odmah dobio milione da snimi Lord of the Rings. Svoj prvi film je sam finansirao i snimao ga 4 godine sa svojim prijateljima. Tek pred kraj mu je nesto pomogao filmski institut Novog Zelanda (ili tako nesto). Bad Taste je horor o vanzemaljcima koji hoce da iskoriste ljude kao hranu u svom intergalaktickom fastfood lancu, a njima ce se suprotstaviti 4 junaka. Ovo je ustvari trash horor sa puno krvi, crijeva i bolesnog humora. Najzanimljivija stvar vezana za ovaj film je to sto ga je Jackson prakticno sam uradio. Scenarij, rezija, kamera, efekti, sve njegovo djelo. Nevjerovatno je sta je covjek sam postigao i film se isplati gledati, cak i ako mrzite zanr, ako zbog nicega drugog, onda zbog toga. Bad Taste pokazuje da je glavna stvar talent, ideja i trud, a ne budzet od 100 miliona dolara. Inace, film i tjera na razmisljanje o BH kinematografiji. Kod nas se svi uglavnom zale kako nema love i slicno, iako nasi filmovi imaju sasvim solidan budzet. I bas me interesuje hoce li ikome kod nas ikada pasti na pamet da snimi horor, SF, cisti akcijski film ili krimic, ili cemo uvijek snimati komedije i neke socijalne drame, u zadnje vrijeme stalno povezane sa ratom, iz ocitih razloga. Nemam nista protiv tih zanrova, ali malo promjene bi dobro doslo. Posto sam skrenuo sa teme, da se vratim. Zakljucak je da je Bad Taste genijalan, sa par totalno ludih scena (narocito one sa likom koji pokusava vratiti nazad u glavu dio svog mozga) i ja bih Jacksonu dao Oscara za ovo, a ne za Ringove. (Spooky)

03.02.2006.

Hide & Seek / Igra skrivaca (2005)

Robert De Niro, Elisabeth Shue, Famke Janssen, i momentalno najveca nada Hollywooda Dakota Fanning, imena su koja bi trebala biti garancija kvaliteta svakog filma. Pa ako cemo govoriti o glumi, onda se svakako moze reci da je s te strane film ispunio ocekivanja. No, ono sto je prosjecnom gledaocu u biti mnogo bitnije i zanimljivije, a to je radnja, predstavlja prilicno razocarenje. Mozda je i do mene, s obzirom da sam vec nakon 15 minuta gledanja filma imao u glavi dvije opcije raspleta, pa me nista nije moglo iznenadit. Ovo je jedan od onih filmova koji bi trebali da vas drze napetim svo vrijeme, u iscekivanju nekog famoznog twista, koji bi nas trebao sve iznenadit, zapanjit, odusevit. E, ovdje toga nema. A to se desi kada je prica tanka. Pridodajte jos prilicno neiskusnog i anonimnog rezisera, i nemate se cemu nadat. Elem, prica je slijedeca. Nakon majcine smrti, otac (De Niro) i kcer (Fanning) odlaze da zive u neki mirniji kraj, gdje ce poceti novi zivot. No, ubrzo djevojcica pocinje da ispoljava cudne psihicke probleme, u vidu nekog svog izmisljenog prijatelja Charlija, kojeg samo ona moze da vidi i da s njim komunicira. To naravno jako brine oca, ali sve vise i nervira, s obzirom da je i sam prezivio tezak psihicki slom. Ko je taj tajanstveni “prijatelj”, je li stvaran… Naravno, to prepustamo vama da saznate. Pored toga sto je bio prilicno predvidljiv, film je i razvucen, prazan, pun nekih supljina, zbog koji imam utisak da su neki bitni dogadjaji iz filma izbaceni, iako to nije tacno. No, to dovoljno govori o losem scenariju i losoj reziji, koju nije mogao izvaditi ni odlican glumacki odabir. De Niro jedno je od najvecih imena danasnjice, Shue i Janssen dvije sasvim solidne i atraktivne glumice, i mala Dakota koja je prica za sebe. Cuo sam pricu da ona sama ugovara sve svoje poslovne aktivnosti, bez agenta, bez roditelja. Djevojcici je 11 godina, a vec je glumila u 20tak filmova, od cega su svakako najpoznatiji “Man On Fire”, “I Am Sam” i “War Of The Worlds”, gdje je igrala naslovne uloge. Cudo od djeteta, cije ime, ako vec niste, svakako treba zapamtiti. Uglavnom, “Hide and Seek” je jedan prosjecan triler, koji je mene razocarao iskljucivo iz razloga sto sam od ovakve glumacke ekipe ocekivao mnogo bolji film. No nije njihova krivica, nisu ni prva ni posljednja velika imena koja su igrala u necemu, jednostavno – losem. Ali, ko zna, ako ne budete ocekivali puno, mozda se i prijatno iznenadite. (Chop Top)

02.02.2006.

Clerks. (1994)

Dante i Randal, dva jarana, rade u prodavnici i videoteci, koje su smjestene jedna pored druge. Randal, lik iz videoteke, vise vremena provodi u prodavnici nego radeci, gdje njih dvojica citave dane supljiraju. Film prati jedan dan u njihovom zivotu, u kojem ce se im se, osim beskrajnog filozofiranja o Star Warsima, sexu, musterijama-idiotima i hrpi drugih tema, desiti jos par zanimljivih stvari, poput hokejaske utakmice, odlaska na sahranu, te jednog totalno bizarnog dogadjaja, koji ukljucuje Danteovu bivsu. Tu su jos Danteova sadasnja, te dobro poznati Jay & Silent Bob. Clerks je prvo djelo Kevina Smitha, covjeka koji se snimio super-film Chasing Amy. Smith ga je skoro pa sam finansirao, uradjen je gotovo bez budzeta, a zanimljivo je da je vise od pola otislo na prava za soundtrack. Koliko je niskobudzetan pokazuje cinjenica da je dosta ljudi odradilo vise poslova, a neki su glumili po nekoliko likova. Ovo je o komedija radjena u stilu koji se meni jako svidja, gdje je vecina humora bazirana na dijalogu. Humor je ustvari prilicno pomaknut i, poput Chasing Amy, film bas i nije za svakoga. Dijalog je jednostavno briljantan, i to mu je najveci plus. Nakon gledanja imat ce te mali milion genijalnih recenica za citirat, kao i par skroz urnebesnih scena za prepricavati. Clerks je jedna od najboljih komedija u zadnjih 15-ak godina i preporucujem ga svima, jer radi se o filmu kojeg vrijedi pogledati, cak i ako niste ljubitelji ovakvog humora. Ukoliko jeste, ovo je film koji cete gledati opet i opet i opet i… (Spooky)

01.02.2006.

Hostel (2005)

Eli Roth nam je svojim prvim filmom (Cabin Fever/Koliba straha) prije tri godine pokazao da posjeduje potencijal i da zna snimiti odlican horror film. Taj potencijal je trebalo dokazati, i to mu je u potpunosti uspjelo filmom "Hostel". Rijec je o genijalnom horroru sa izvrsnim i poprilicno realnim brutalnim scenama i ubistvima. Citav film je protkan jezivom atmosferom i ne dozvoljava vam da sklonite pogled sa ekrana. Tri momka (dva amerikanca i islandjanin) lutaju po Europi, uglavnom po hostelima, i na pocetku filma su u Amsterdamu. Tu im nekakav frajer govori da u Bratislavi postoji izvrstan hostel u kojem djevojke obozavaju amerikance i seksaju se ko lude. Cak im i pokazuje slike na digitalnom aparatu. Oni istog trenutka odluce da ce ici u Bratislavu. Kad su tamo stigli sve je zaista kao sto im je frajer i rekao, upoznali su Natalyu i Svetlanu, sve djevojke su dobre i razuzdane, sve je idealno. Medjutim, poslije prve noci nestaje islandjanin Oli, a njima se servira prica da je otisao kuci. Drugu noc nestaje i Josh te Paxton ostaje sam. Lagano pocinje shvacati sta se desava, ali je vec prekasno, jer je dosao u nesto sto bih ja nazvao Teatar bola, gdje su ga zarobili i poceli muciti. Dalje vam necu pricati, jer vam onda gledanje filma ne bi imalo smisla. A scene koje su na mene ostavile poseban utisak su vadjenje oka koje je prerealno prikazano, a treba kojoj je oko izvadjeno poslije tretmana izgleda prestrasno, jeziva djeca koja ubijaju ljude, scena rezanja prstiju skalpelom, te najoriginalniji ponistac karata koji sam vidio (mala giljotina koja ponistava karte, a nalazi se u Muzeju torture). Niti jedan glumac nije pretjerano poznat ali to i nije bitno, najpoznatija faca je japanski reziser Takashii Mike, ali je on svakako sporedna uloga. Prejeben film, obavezno pogledati, i nadam se da Eli Roth nece stati na ovome. (Jux)

01.02.2006.

Speed / Brzina (1994)

Iskren da budem, nisam nikada razmisljao o nekim svojim vlastitim top-listama naj filmova, medjutim siguran sam da bi “Speed” u tom slucaju bio pri samom vrhu. Legendarna “Brzina” je jedan od onih filmova koje mozete gledati po stotinu puta. Usudjujem se reci da je u pitanju i kultno djelo, nastalo u onom periodu kada su ovakvi filmovi diktirali standarde. Vec tada su specijalni efekti bili nezaobilazni alat dobrog dijela filmadzija, pa je i “Speed” obilovao istim, no uprkos tome, dosta scena eksplozija ostalo je autenticno. Vjerujem da nema puno ljudi koji ovo citaju, a da nisu gledali “Brzinu”, no za one koji nisu da napisemo par rijeci o samoj radnji. Ludi bombas nakon neuspjesnog napada na lift pun ljudi i pokusaja iznudjivanja $3 miliona, vrlo brzo ‘uzvraca’ rezervnim planom – ali jos boljom, sjajnom idejom, gdje postavlja bombu na autobus koji nakon sto dostigne brzinu vecu od 80 km/h, ne smije usporavati, jer ce se u protivnom bomba aktivirati. A Los Angeles, kao uostalom i svi veliki americki gradovi poznati po guzvama, ne obecavaju nista drugo do cistu uzivanciju u klasicnoj akciji u kojoj cete uzivati od prve do zadnje minute. Ova sjajna ideja potice jos od Akira Kurosawe, koji je svojevremeno zelio napraviti slican film, s tim sto je u planu bio brzi voz koji se nije mogao zaustaviti. No, reziser Jan de Bont malo je pricu dotjerao, ubacivsi bombe i ostalo, sto je u konacnici rezultiralo jednim od najboljih akcionih filmova 90tih. Glumacka ekipa bila je odlicna, cak i Keanu Reeves kojeg bas i ne simpatisem kao akcionog junaka, no u ovakvom filmu tesko je biti los. Pored Reevesa, film su obiljezili i Sandra Bullock, Jeff Daniels, Jeo Morton, te Dennis Hopper u ulozi ludog bombasa. A kao i svaki uspjesni akcioni film, i ovaj je morao imati svoj nastavak, koji je donio takvo razocarenje, da ga je najbolje i ne spominjat. (Chop Top)

Recenzirani filmovi
- 1 Night in Paris
- 12:01
- 12 Angry Men
- 13 Going On 30
- 16 Blocks
- 2001: A Space Oddysey
- 28 Weeks Later
- 300
- 40 Year Old Virgin, The
- Above the Law
- Æon Flux
- After the Sunset
- Airplane!
- Airplane II: The Sequel
- Alien
- Aliens
- Alien³
- Alien: Resurrection
- Alien Terminator
- Alien Vs. Predator
- Alone in the Dark
- American Graffiti
- Amistad
- Arachnophobia
- Army of Darkness
- Attack of the Killer Tomatoes!
- Back to the Future
- Back to the Future 2
- Back to the Future 3
- Bad Taste
- Bandidas
- Barb Wire
- Basket Case
- Basket Case 2
- Batman: Dead End
- Batman: The Movie
- Batman
- Batman Returns
- Batman Forever
- Batman & Robin
- Batman Begins
- Big Trouble in Little China
- Birth
- Black Cadillac
- Blade Runner
- BloodRayne
- Blueberry
- Brokeback Mountain
- Bubba Ho-tep
- Buffy the Vampire Slayer
- Bug
- Cannibal Holocaust
- Chasing Amy
- Clerks.
- Clerks II
- Click
- Cobra
- Commando
- Con Air
- Constant Gardener, The
- Crash
- Creepshow
- Critters
- Crow, The
- Cruel Intentions 2
- Cry_Wolf
- Cube
- Cube Zero
- Dark City
- Darwin Awards, The
- Date Movie
- Da Vinci Code, The
- Dead & Breakfast
- Dead Birds
- Dead End
- Defender, The
- Dellamorte Dellamore
- Descent, The
- Deuce Bigalow: European Gigolo
- Devil's Reject, The
- Dia de la bestia, El
- Diarios de motocicleta
- Dick Tracy
- Die Hard
- Die Hard 2
- Die Hard: With a Vengeance
- Die Hard 4.0
- Dirty Harry
- Dnevnoy dozor
- Doom
- Dr. Dolittle 3
- Dünyayi kurtaran adam
- Eaten Alive
- Edison
- Eight Below
- Emmanuelle
- EMR
- Exorcism of Emily Rose, The
- Experiment, Das
- Eye for an Eye, An
- Fabuleux destin d'Amélie Poulain, Le
- Faculty, The
- Fantastic Four
- Fast and the Furious, The
- Fearless Vampire Killers
- Fear of the Dark
- Feast
- Fever Pitch
- Fifth Element, The
- Final Destination
- Final Destination 3
- Flightplan
- Football Factory, The
- Four Rooms
- Frankenstein (1910)
- Freddy Vs. Jason
- Friends with Money
- Frighteners, The
- Fun with Dick and Jane (2005)
- Game, The
- Gathering, The
- Ghost Watcher 2
- Ghost World
- Ghoulies
- Ginger Snaps
- Girl Next Door, The
- Glengarry Glen Ross
- Goal!
- Godzilla 2000
- Goonies, The
- Graveyard, The
- Green Street Hooligans
- Gridlock'd
- Grosse Pointe Blank
- Half Light
- Hannibal Rising
- Hard-Boiled
- Haute Tension
- Heat
- Heathers
- Heavy Metal
- Hide & Seek
- Hills Have Eyes II, The
- History of the World Part I
- History of Violence, A
- Hitcher, The (2007)
- Hollow Man 2
- Homicide: The Movie
- Hoodwinked
- Hostel
- House
- House of 1000 Corpses
- House of 9
- House of D
- House of Flying Daggers
- House of Sand and Fog
- House of the Dead
- Ice Age
- Ice Harvest, The
- Ichi the Killer
- I. D.
- If Only
- Infernal Affairs
- In the Mouth of Madness
- It
- Jacket, The
- Jacob's Ladder
- Jarhead
- Jeepers Creepers
- Jersey Girl
- Joy Ride
- Just Friends
- Kalifornia
- Killer, The
- King Kong (2005)
- Knocked Up
- Kolya
- Land of the Dead
- Larva
- Last Action Hero
- Last Days
- Legend of Zorro, The
- Liar, Liar
- Ljilja 4-Ever
- Loaded Weapon 1
- Long Weekend, The
- Lord of the Flies (1963)
- Lord of War
- Lost in Translation
- Magnolia
- Maltese Falcon, The
- Man, The
- Manson Family, The
- Masters of the Universe
- Maverick
- Maximum Overdrive
- Mean Machine
- Merchant of Venice, The
- Midnight Run
- Miracle
- Mr. Bean's Holiday
- Munich
- My Life Without Me
- Nekromantik
- Next
- Night of the Living Dead (1990)
- Nochnoy dozor
- North by Northwest
- Not Another Teen Movie
- Nothing
- Number 23, The
- Oldboy
- Omen, The
- Open Water
- Panic Room
- Pet Sematary
- Pitch Black
- Plan 9 from Outer Space
- Platoon
- Prestige, The
- Primer
- Primeval
- Psycho (1960)
- Raising Cain
- Rebound
- Red Eye
- Reservoir Dogs
- Return of the Killer Tomatoes!
- Return of the Living Dead, The
- Ring Around the Rosie
- Rock Star
- Roger Dodger
- Rumor Has It...
- 'Salem's Lot (2004)
- Saw 2
- Scanner Darkly, A
- Scarface
- Serenity
- Se7en
- Shocker
- S1m0ne
- Sin City
- Singles
- Sisters
- Skeleton Key, The
- Sometimes They Come Back
- Sound of Thunder, A
- South Park: Bigger, Longer & Uncut
- Space Cowboys
- Species
- Species 2
- Speed
- Spider-Man 3
- Spirit Trap
- Spring, Summer, Fall, Winter and Spring
- Stay
- Streetcar Named Desire, A
- Striptease
- Syriana
- Tamara
- Team America: World Police
- Texas Chainsaw Massacre (1974)
- Third Wheel, The
- Three to Tango
- Titanic
- Transformers
- True Romance
- Two for the Money
- Undead
- Usual Suspects, The
- Vacancy
- Vertigo
- Voyage dans la lune, Le
- Wanted: Dead or Alive
- Wayne's World
- Weather Man, The
- Wedlock
- We're No Angels
- Whole Nine Yards, The
- Wilderness
- Wishmaster
- Witches of Eastwick, The
- Within the Woods
- Without a Paddle
- Wolf Creek
- Woodsman, The
- Wrong Turn
- X-Men 2
- X-Men: The Last Stand
- Zathura
- Zombie Flesh Eaters/Zombi 2

Domaci filmovi
- 10 minuta
- Bore Lee: U kandzama velegrada
- Dobro ustimani mrtvaci
- Dva sata kvalitetnog TV programa
- Gori vatra
- Grbavica
- Ivkova slava
- Kad porastem bicu Kengur
- Kako je propao Rokenrol
- Karaula
- Ko to tamo peva
- Kod amidze Idriza
- Mi nismo andjeli 1
- Mi nismo andjeli 2
- Mi nismo andjeli 3: Rock & roll uzvraca udarac
- Milan i Enis - Skecevi
- Mrtav 'ladan
- Potera za Srec(k)om
- Sedam i po
- Sivi kamion crvene boje
- Valter brani Sarajevo


D o k u m e n t a r c i

- Fenomen BH fudbala
- Trekkies


P r o f i l i

- Robert de Niro


Soundtrack

- Desperado
- Faculty, The
- South Park: Bigger, Longer & Uncut
- Tarantino Connection, The


O s t a l o

- 25 najskupljih filmova svih vremena
- Blog Resurrection
- Dvije godine Filmomanije
- Fenomen BH filma
- Film kao umjetnost
- Filmofili...
- Filmovi u 2006-oj: Nastavci
- Filmovi u 2006-oj: Remakeovi
- Filmski kliseji 1
- Filmski kliseji 2
- Filmski kliseji 3
- Forum Filmomanije
- Kako je nastala Filmomanija
- Konacno Scorsese
- Novi filmovi
- Oscars 2006: 78th Academy Awards
- Pocelo snimanje novog BH filma
- Sretan nam rodjendan
- Sretni praznici i kraj bloga
- Sve nagrade i nominacije BH filmova
- Uskoro... "Final Destination 3"
- Sretan 1. maj
- Summer in the City (Nema sanse :D)

Filmomanija
<< 02/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

Opis bloga

Ukratko o autorima
Jux, Chop Top & Spooky, filmofili, fantomi, ljubitelji horrora, vjeciti studenti... Long live Rock'n'Roll !!!

Linkovi
Filmomanija Forum

IMDB
IMSDB
Rotten Tomatoes
TV raspored
Made of metal

Ukoliko nam zelite pisati mimo bloga, to mozete uciniti na emjay28@bih.net.ba (Jux).
msn account: jux_dreamer@hotmail.com


FILMOMANI
375347