REGISTRUJTE SE NA FORUM FILMOMANIJE

......................................

31.03.2006.

13 Going On 30 (2004)

Zanr "romanticna komedija" je vjerovatno jedna od losijih (sa umjetnickog aspekta gledano) stvari koja se mogla desiti filmu. Godisnje se snimi na stotine ovakvih filmova i svi su u principu isti. Uvijek imamo dvije djevojke koje ganjaju istog momka, svekrvu koja ne da svoga sina, tipove koji se klade "u djevojke", curu ili momka koji je od djetinjstva zaljubljen u nekoga ali mu/joj to ne smije reci, scenu masovnog plesa u nekom klubu gdje svi znaju koreografiju i perfektno su uskladjeni... Postoji jos hiljadu tema i svima je ista stvar zajednicka: predvidljivost i happy end. Tako ni ovaj film ne odstupa od tih kliseja. Jenna Rink je trinaestogodisnja streberica koja silno zeli biti popularna. U pokusajima da bude popularna, ona ni ne primjecuje da je popularne cure samo iskoristavaju zbog njene pameti, a da ona zbog toga zanemaruje svog najboljeg prijatelja Matta. Na proslavi svog 13. rodjendana ona se posvadja sa Mattom, zatvara se u plakar i zazeli da ima 30. godina i da ima sve sto zeli. Naravno, zelja joj se ostvaruje (zasto se meni nikad nijedna zelja ne ostvari, a poprilicno su realne :D) i ona se budi kao lijepa i uspjesna 30-ogodisnjakinja, ali sa mozgom 13-ogodisnjakinje. Ona je urednica u uspjesnom fashion magazinu, ali polako shvaca da je vecina ljudi ne voli. Odlucuje da nadje Matta, s kojim nije pricala 15-ak godina. Onda se ona zaljubi u njega ali on je zarucen, navodno najbolja prijateljica (jedna od "popularnih" iz skole) ce joj uzeti ideje i prodati ih drugom casopisu, i na kraju ce se, ocekivano, sve sretno zavrsiti. Najbolji film, barem po meni, na temu "prelaska" u tijelo starije osobe je "The Big" sa Tomom Hanksom, ali o tome drugom prilikom. U principu, sve ove romanticne komedije su iste, ali ipak ima u njima nesto sto vas drzi do kraja, iako znate sta ce se desiti. Uglavnom, "Od klinke do komada" je solidna komedijica za ubiti sat i po, ako nista pogledati zbog Jennifer Garner. (Jux)

30.03.2006.

An Eye For An Eye (1981)

Chuck Norris i njegov partner ulete u zasjedu. Chucka rane (zar je njega moguce upucati?), a njegovog partnera i upucaju i zapale na kisi. Partner nece prezivjeti, pa ce se Chuck skroz naljutiti i krenuti u osvetnicki pohod, ali tek nakon sto ubiju i partnerovu curu. U tome ce mu pomoci njegov ucitelj borilackih vjestina i neka novinarka koja je radila sa partnerovom curom. Ona ce se, naravno, zaljubiti u Chucka, posto je on bez brade jednostavno neodoljiv. Prije toga ce ljutito da napusti policiju, iz cista mira. Ovaj film ima toliko losih strana da je to skoro pa nevjerovatno. Prica je skroz bezvezna i predvidljiva, ali to je i ocekivano. Dijalog je glup i besmislen i, u nekim scenama, kontradiktoran, scenarist je ocito zaboravio sta je napisao par strana ranije. Svi znamo da Chuck ne zna glumiti (sto je i sam priznao, pa ga mogu postovati, bar sa te strane), ali ovdje je, cini mi se, gori nego inace. Totalno je bezizrazajan i, u odnosu na ovo, njegova gluma u Walkeru, Teksaskom rendzeru (koji spada u tri najgore serije koje sam gledao u svom zivotu) izgleda poput materijala za Oscar. Ja sam znao da ce sve ovo biti tu, pa sam se nadao da ce bar akcija liciti na nesto. Ali, ni od toga nije bilo nista. Scene fajta su skroz dosadne, bezveze snimljene i djeluju neuvjezbano, kao da film snimala hrpa amatera. Da ne spominjem niz gluposti poput one kad Chuck lezi na zemlji, nepomicno, a covjek samo dva metra od njega puca iz mitraljeza i ne moze ga pogoditi. Ovdje se ne moze naci nista pozitivno. Film je totalno smece, jedino bi ga mogli gledati mladji od trinaest. Reda radi da spomenem i sporedne uloge, to su Christopher Lee i Richard Roundtree (Shaft iz 70-ih). (Spooky)

29.03.2006.

Nothing (2003)

Nistavilo je, barem meni, jedan od najlosijih filmova koje sam gledao u posljednje vrijeme. Ovo je tipicni pokazatelj da nezavisni film nije nuzno i kvalitetan film. Ovaj film bi trebao imati nekakve skrivene poruke, a mislim da mu je glavni cilj bio da pokaze kako se ljudi snalaze u nekim cudnim situacijama. Uglavnom, pratimo ta nekakva dva tipa, prijatelja i prava luzera. Jedan ima nekakav posao na kojem ga svi zajebavaju, ima djevojku koja ce pronevjeriti neke pare preko njegovog racuna, i zbog nje ce konacno i dobiti otkaz, a drugi zivi u nekakvoj polu-kuci pored autoputa i ne radi nista. Isti dan kad je ovaj dobio otkaz, on dobija rjesenje o rusenju kuce. U trenutku kad su se radnici odlucili za rusenje, oni se odjednom nalaze u nistavilu. Sve oko njih je bijelo, jedina stvar koja postoji je njihova kuca. Onda oni pocnu uzivati, pa skontaju da sve sto zazele to i dobiju, i onda dolazi neizbjezni sukob, ko je kriv za tu situaciju, zasto ga je ovaj ostavio zbog djevojke i slicno, u kojem na kraju obojica stradaju. U svadji, oni su zeljeli jedan drugom da ostaju bez nogu, ruku, trupa, i na kraju filma ostaju samo njihove glave koje se i dalje svadjaju. Film sam pogledao jer sam vidio da su ga radili ljudi koji su radili i genijalnu "Kocku", ali ocito je da im je ovdje falila doza kreativnosti, jer su zeljeli pokusati nesto slicno "Kocki". Po meni veliki promasaj, ali opet, ima ljudi kojima ce se sigurno svidjeti. I jos jedna napomena, iako je na omotu slika nekakve krvave ruke, ovo nema veze sa horrorom, ovo je valjda trebala biti komedija. (Jux)

29.03.2006.

The Witches Of Eastwick / Vjestice iz Eastwicka (1987)

Neki ce reci horror, drugi komedija, treci drama… Ali ono sto je sigurno je da je ovo najneobicnija ljubavna prica koju sam gledao. Vise zanrova jeste isprepleteno, ali ne kao do sada gdje smo u horror-komedijama imali odrubljene glave koje govore, ili odsjecene ruke koje napadaju… Ovdje su zanrovi izmesani u intervalima, tako da u prvoj polovini gledamo rekao bih jednu poprilicno netipicnu romanticnu komediju, u kojoj se nase tri junakinje upoznaju sa junakom, i vako i nako. U drugoj polovini ima svega, malo hiorrora, malo komedije, a malo i drame. Prica je slijedeca, tri spomenute junakinje, koje igraju Cher, Susan Sarandon i Michelle Pfeiffer, usamljene su ljepotice u jednom malom mjestu Eastwicku. Jedna je razvedena, drugoj pak jako malo treba da zatrudni pa je i majka veceg broja djece, dok je treca uciteljica muzickog. Sve tri su vrlo bliske prijateljice koje mastaju o idealnom muskarcu, a kojeg u njihovom malom mjestu jednostavno nema. Pa kada se pojavi stranac (Jack Nicholson) koji usput i kupi najvecu i najluksuzniju vilu, a ujedno je i samac, pocinju intrige. Upoznavajuci ih i zavodeci jednu za drugom, brzo oformira svoju malo porodicu, gdje sve cetvero pocinju da zive zajedno, druze se, igraju, i sl. No, dolaskom stranca, u gradu se pocinju desavati cudne stvari, koje jedino primjecuje jedna lokalna mahalusa, na kojoj se cesto i manifestuju neke neobicne pojave. Ona je jedina koja zna da je zlo doslo u Eastwick. Kao sto vidite, reditelj George Miller je okupio zaista odlicnu glumacku ekipu, u kojoj se pojavila i cuvena rokerka Cher, i nije razocarala, naravno sto se glume tice. Film je zaista interesantan, posebno lik Nicholsona, koji je naravno bio bravurozan kao i uvijek. Imao je nekoliko upecatljivih dijaloga i monologa, ali onaj sa kraja kada govori o zenama u globalu, nazivajuci ih “Bozijom greskom”, je zaista urnebesan, i tu je pokazao svu svoju glumacku velicinu. Naravno, ovo nije nista novo, Nicholson je jedno od najvecih zivih imena Hollywooda. Film toplo preporucujem svim ljubiteljima neobicnih romanticnih komedija, pa iako ima nekoliko horror momenata, to ga definitivno ne cini strasnim i nije razlog da ga zaobidjete, ako ne volite taj zanr. Iako film definitivno ne spada u red nekih veliki filmskih ostvarenja, ja sam iskreno uzivao, a vjerujem da cete i vi, ako nista, onda zbog dobrog starog Jacka. Zenskoj populaciji bi se posebno mogao svidjeti zbog nevjerovatne moci zavodjenja kakvu je demonstrirao Nicholson. (Chop Top)

28.03.2006.

Grbavica (2006)

Konacno je na red dosla i Grbavica, svakako jedan od nasih najboljih filmova. Sve pozitivno sto ste procitali i culi o filmu je 100% tacno, ja se nisam nimalo razocarao poslije filma. Jedina stvar koja mi je pokvarila ugodjaj gledanja filma je sto sam znao temu, a mislim da ce vecini raje to malo kvariti ugodjaj. Puno bi bolje bilo da nisam znao da je Esma zrtva silovanja, vec da sam to sam morao dokuciti gledajuci film. Esma je samohrana majka sa hiljadu problema, nema stalni posao a mora skupiti pare da posalje kcerku Saru na ekskurziju. Da bi skupila pare, pronalazi posao u nekakvoj diskoteci/birtiji gdje radi nocne smjene. U medjuvremenu mi pratimo i Saru, koja je pravi mali jalijas. Ona vjeruje da joj je otac sehid, i presretna je kada sazna u skoli da djeca sehida ne moraju platiti puni iznos za ekskurziju. Problemi nastaju kada Sara dodje kuci i trazi od Esme potvrdu da joj je otac sehid. Esma je neko vrijeme "zavlaci" nekim supljim pricama i pokusava da skupi pare sa strane, ali se klupko pocinje razmotavati, tuzna istina izlazi na vidjelo i dolazimo do najemotivnijih scena u filmu, kada majka priznaje svojoj kcerki da je silovana te da je ona cetnicko kopile. Na tu scenu se nadovezuje scena Esminog priznanja, u nekakvoj grupi za pomoc zrtvama rata, da je silovana. Definitivno dvije scene koje nikoga nece ostaviti ravnodusnim, i koje tjeraju suze na oci. Treba spomenuti i lik Pelde, momka koji radi za vlasnika diskoteke/britije u kojoj je Esma zaposlena, i koji ce se zaljubiti u Esmu. Oboje su u ratu ostali bez oca i sretali su se na identifikacijama, i to ce stvoriti poprilicno jaku (ne fizicku) vezu medju njima, ali i veliku zavist kod Sare, koja misli da ce je majka ostaviti. Interesantan je i lik Sabine, usidjelice koja je Esmina velika prijateljica i koja cuva Saru kad Esma radi. Iako su se posvadjali zbog Sare, na kraju ce se Sabina pokazati kao prava prijateljica, i skupice pare za Sarinu ekskurziju jer je u medjuvremenu Esma ostala bez posla. Gluma je odlicna, narocito se istice Mirjana Karanovic. Zaista ne mogu da zamislim nikoga drugog u ulozi Esme. Malu Saru glumi Luna Mijovic. Ovo joj je prva uloga i odglumila je odlicno, i ukoliko odluci da se bavi glumom pred njom je velika karijera. Peldu glumi hrvatski glumac Leon Lucev, i on je bio vrlo dobar, a veliko iznenadjenje je Jasna Ornela Beri i ulozi Sabine, ne zbog toga sto je dobro odglumila, vec zbog cinjenice da nije glumila zenu lakog morala. Jos se pojavljuju i Bogdan Diklic (vlasnik diskoteke/birtije), Emir Hadzihafizbegovic, i u vrlo dobroj manjoj ulozi Emina Muftic (vecini poznata kao Sena iz "Vize za buducnost"). Obavezno pogledati, jer je ovo fantasticna drama, i Zlatni medvjed je najbolji dokaz za to. Ukoliko zelite jos nesto saznati o filmu, ovdje vam je link za oficijelnu stranicu. (Jux)

27.03.2006.

Jacob's Ladder (1990)

Film pocinje u Vijetnamu gdje je jedinica, ciji je clan i Tim Robbins, izlozena nekoj vrsti hemijskog napada. Nakon toga se radnja prebacuje par godina naprijed. Robbinsa muce ti dogadjaji, ali i smrt njegovog sina. Ali, prava frka ce nastati tek kada ga pocnu proganjati neki demoni, a on vise nije siguran sta je stvarno, a sta ne. Nesto kasnije ce saznati da isti likovi proganjaju i ostale iz jedinice, kao i da su na njima mozda vrsena neka ispitivanja u Vijetnamu. Ovo je mjesavina drame, psiholoskog trilera i horora. Recenzirajuci Stay sam rekao da se ovakve stvari cesto snimaju danas. Svakako je plus sto je Jacob’s Ladder snimljen prije ovog trenda, mada to ne garantuje kvalitet. Inace i ima nekih dodirnih tacaka sa Stay, u osnovnoj ideji. Na srecu, Jacob’s Ladder mi je bio dosta bolji od velike vecine filmova ovog zanra. Tim Robbins je bio dobar (kao i u vecini svojih filmova). Prica je puno bolje ispricana i film je mnogo interesantiji od ostatka zanra (dijelovi koji se bave obicnim zivotom jednako su interesantni kao i oni sa paranormalnim egzibicijama). Za razliku od vecine ostalih ovdje me zaista zanimalo kako ce zavrsiti. A i svijet koji nastaje u Robbinsovom umu je prilicno interesantan i pomaknut. To je mozda i najveci plus filmu. Atomosfera je izvrsna i ovaj je jedan od onih filmova gdje se ona fino prenese na gledaoca, odnosno ono sto bi trebalo biti strasno i jezivo, zaista tako i djeluje. Cini mi se da su moderni psiho-trileri pokrali dosta iz ovoga, ali sada se ne mogu sjetiti ni jednog koji mu se dovoljno priblizio. Uglavnom, film mi je bio odlican i ko voli ovaj zanr trebao bi ga obavezno pogledati, a mislim da i ostali ne bi trebali biti nezadovoljni. (Spooky)

26.03.2006.

Cobra (1986)

Cini mi se da su 80-te bile najbolje godine za akcijske filmove. Tada su se snimala dva tipa: prvi su bili ozbiljne akcije poput Die Hard, a drugi su bili glupi akcijski filmovi. Te glupe mozemo podijeliti u dvije glupe. U jednu spadaju pravi kretenizmi, filmovi sa Dolphom Lundgrenom ili Michaelom Dudikoffom, sa dramaticnim imenima poput Americki ninja i slicno. Drugi tip su namjerno “glupi” filmovi, koji su skroz pretjerivali u svim scenama. Najbolji od tih je Commando, jedan od filmova kojima se beskrajno divim, koji se moze gledati i kao parodija akcijskih filmova. Schwarzenegger je Tito na tom polju, jer je kasnije uspio snimiti cak jos dva genijalna, neozbiljna akcijska filma (Last Action Hero, True Lies). Jako me interesovalo na sta Cobra lici, jer se tog filma uopste ne sjecam, a uvijek sam volio Stallonea. Njegove filmove sam mogao bilo kad gledati, cak i kad su bili totalne gluposti. Radnja je prilicno tupava, neki bikeri okolo kolju ne bi li uspostavili novi svjetski poredak. Njih ce se morati uhvatiti na sto nasilniji i nelogicniji nacin, bez ikakvih dokaza, iako oni ostavljaju tonu njih iza sebe, u obliku hektolitara krvi, otisaka i slicno. Ali valjda u 80-im nije bilo forenzicara. A nema boljeg covjeka za taj posao od Mariona Cobrettija zvanog Cobra. On je najopasniji policajac u citavoj Americi, nosi cackalicu u ustima, ima kobru na pistolju, auto koji ima dugme za turbo (ono ubrzanje), skoro nikad ne skida rejbanke (ovo su najbolje cvike ikad napravljene) i kozne rukavice, a pizzu staru par dana reze makazama. On je neka genetski unaprijedjena verzija prljavog Harryja, sto puta smrtonosnija. Ovdje i glume dvojica iz Dirty Harryja, Andrew Robinson i Reni Santoni, a najvaznija sporedna uloga je Brigitte Nielsen. Moram jos napisati da skroz malu ulogu ima David Rasche, koji je najpoznatiji kao Sledge Hammer u istoimenoj seriji (jos jedan super proizvod iz osamdesetih, meni licno jedna od najdrazih svih vremena). Na moje veliko oduseveljenje Cobra spada u ovu drugu grupu glupih filmova, kojoj svo macho sranje i totalno pretjerivanje u akcijskim scenama ide u prilog (a i jednog i drugog ima za nekoliko filmova). Iako je slabiji od Commanda, film me nije nimalo razocarao. Bio mi je vrlo zabavan, sa par genijalnih scena. Film koji bi svi ljubitelji akcije morali pogledati. Kako bih samo volio da se akcija i danas ovako snima. (Spooky)

25.03.2006.

Karaula (2006)

Prvi zajednicki filmski projekat zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, film Rajka Grlica “Karaula”, predstavljen je kao komedija o proslosti bez nostalgije i mrznje. Moram priznat da me malo bunio ovaj tagline, posto sve sto sam znao o filmu, naravno do sinocnje premijere, vec sam spomenuo. I da, veoma me zanimala ‘uloga zivota’ Emira Hadzihafizbegovica, kako je u medijima predstavljen nas poznati glumac. Ukratko, radnja je slijedeca – “dok ne izlijecimo kurac, ratujemo sa Albanijom!” Nemojte mi zamjerit, ovako nesto stoji na zvanicnoj web stranici filma (karaulafilm.com), a uistinu u tome je sva mudrost, naravno vrlo stura. Naime, godina je 1987., mjesto radnje granica sa Albanijom. Porucnik Safet (Hadzihafizbegovic) iznenadno oboljeva od sifilisa, i zbog ogromnog stida, izmislja nekakvo pregrupisavanje i mogucnost napada Albanije na Jugoslaviju. Zabranjuje izlaske iz baze, te naredjuje najvisi stepen pripravnosti, no medju vojnicima nije bilo panike, i to je nesto sto nisam najbolje razumio. I dalje su nastavili sa zajebancijom, pijancenjem, pusenjem jointa, slusanjem Partibrejkersa… Al’ hajd… U sastavu vojske, bilo je svega, svih naroda i narodnosti. Bio je tu jedan Beogradjanin, jedan Splicanin, koje su igrali Sergej Trifunovic i mladi Toni Gojanovic, te Makedonka (Verica Nedeska), nesretna usamljena supruga pukovnika Safeta. Mozda mi je neko i promakao, ali mislim da su jedino nedostajali Slovenci i Crnogorci, barem medju ovim glavnim ulogama. Elem, Makedonka je jako tuzna i usamljena, njeni snovi daleko su od realnosti. Zivi u zabiti, muz je rijetko posjecuje, pa kada joj dodje mladi Splicanin, koji je bio i licni Safetov doktor, strasti obostrano eksplodiraju. A da ironija bude veca, upravo ce na Safetov zahtjev mladi Splicanin obilaziti njegovu suprugu, nositi kuci platu, ici po lijekove i sl. To bi bila jedna prica. Druga je odnos izmedju Safeta i Beogradjanina. Beogradjanin je jedan otkacen lik, pravi veseljak, mladic koji zivi zivot, pije, pusi, derneci… jednostavno, zajebaje se, sto naravno ide na zivce nekadasnjem cobanu (nije uvreda!) Safetu, pa ga ovaj cesto uzima na zub. Tako Beogradjanin dolazi na ideju kako da se jednom za sva vremena revansira porucniku Safetu, odlucuje da se prijavi da krene pjeske na put do Titovog groba, naravno u cast druga Tita. Posto je to bila svetinja, Safet nije imao druge nego udovoljiti zahtjevu, a koji ce ga u konacnici kostati posla. Mozda ne bih trebao vise govoriti o filmu, s obzirom da je ovo jedan od onih filmova koji i nemaju klasicne radnje. Film je prilicno lagan, posjeduje dozu prostackog humora koji, iskren da budem, sve vise i vise vrijedja i moju, a nadam se i vasu inteligenciju. Film je radjen prema knjizi Ante Tomica “Nista nas ne smije iznenaditi”, knjigu nisam citao, kazu da je kraj izmjenjen, sto bi automatski znacilo da je knjiga daleko bolja. Glupljeg kraja zaista nisam mogao zamisliti. Tako isforsiran, bez trunke logike, mislim… na kraju komedija ispade tragedija. Ups… Ma nije ni vazno. Kao sto rekoh, film je bez radnje, ima svojih momenata, jedan od najzanimljivijih je svakako kad Safet otkriva da boluje od sifilisa. U jednom momentu, na nekih pola sekunde, imamo cast da vidimo Hadzihafizbegovicevu cunu. Vi se dobro spremite, mene je iznenadila… Nije da me zanima, ali mi je svakako bilo vrlo, pa da ne kazem sokantno, ali moglo bi se reci iznenadjujuce. Dakle, da sumiram, film je da budem potpuno iskren, prosjecan. Samo donekle je ispunio moja ocekivanja, i to najvise zahvaljujuci fantasticnom Bogdanu Diklicu, koji je imao jednu manju ulogu nekog visokog oficira ili komadanta, ko ce ga znat. A moram pohvalit i Emira, koji je bio takodjer veoma dobar, mada sam nekako naviknut da on odradjuje manje, ali upecatljivije uloge, tako da nisam nesto pretjerano odusevljen njegovom izvedbom lika Safeta, iako je svakako za pohvalu. Ekipu filma takodjer treba pohvalit i zbog izvandredne promocije, kakvu ima rijetko koji domaci film. Jos daleko prije premijere, film je imao svoj web sajt na kom su posjetioci obavjestavani o aktivnostima ekipe, zatim gala-premijere po svim vecim centrima bivse drzave, uz informatore, letke… Svaka cast! Rajko Grlic je jedan stariji hrvatski reziser, pripada onoj starijoj, prijeratnoj generaciji, a ja ga pamtim po drami “Samo jednom se ljubi”. Vi koji uzivate u prostackom humoru, po cemu su srbijanske komedije svakako najprepoznatljivije, mozete otici pogledati film i vjerovatno cete na kraju biti zadovoljni. Vi ostali, nije da vam ne preporucujem, vec jednostavno – sami odlucite. (Chop Top)

24.03.2006.

Mi nismo andjeli 2 (2005)

Posto zivimo u totalno nekreativnom svijetu (barem sto se filma tice), svaki imalo popularniji film ima nastavak, prequel ili ko zna sta. Tako je i kultni "Mi nismo andjeli" dozivio nastavak, koji je, kao i vecina nastavaka bio nepotreban. Uglavnom, 15-ak godina poslije Nikola ima kcerku i zeli je na sve moguce nacine zastiti od muskog roda (barem onog dijela muskog roda koji ga podsjeca na njega u tim godinama). Ona je, naravno, tipicna buntovna tinejdzerka koja ga nista ne slusa i protivi se skoro svim pravilima. I tako mi citav film pratimo natezanje izmedju njih dvoje, slusamo smijesne (ovo mislim u negativnom smislu) dijaloge i gledamo glupave situacije koje bi valjda trebale biti komicne. Jedina pozitivna stvar u filmu su Andjeo i Djavo, ali i scena sa njima je previse, valjda je skontao da su oni najjaci likovi iz prvog dijela pa ih je maksimalno isfurao u ovom filmu. Poslije prvog gledanja film mi je bio katastrofa, ali poslije jos 2-3 gledanja dogurao je do statusa gledljivog filma. Reziju, kao i prvi put, potpisuje Srdjan Dragojevic. Citao sam da je bio 2-3 godine u Americi na usavrsavanju i da je imao potpisan ugovor sa Miramaxom, ali da nista gore nije snimio. U ovom filmu mozemo vidjeti ocit uticaj americke komedije na njega, jer je film kombinacija desetak americkih, uglavnom debilnih, toilet komedija. Potpuni nedostatak kreativnosti je prisutan u ovom filmu, jer zaista neke scene izgledaju kao da su kopirane iz Americke pite ili Meet the Parents/Fockers, a to se pokusava nadomjestiti nekim vulgarnostima. Uglavnom, film nije ni sjena prvog dijela, ali opet kazem, poslije 2-3 gledanja je meni postao gledljiv. Jos jedna zamjerka ide na trajanje. Prvi dio je trajao skoro dva sata i poslije kraja vam je bilo zao sto je film gotov. Ovaj traje 89 minuta, ali to je tako vjestacki razvuceno, poslije 20-ak minuta film se pocinje razvodnjavati i gubiti smisao. Sto se glumacke postave tice, ona je uglavnom ista kao u prvom dijelu. Tu su Nikola Kojo, Zoran Cvijanovic, Srdjan Todorovic, Miki Manojlovic, Uros Djuric... Nikolinu kcerku glumi mlada i perspektivna Mirka Vasiljevic, koja je svoj posao obavila korektno, kao uostalom i ostatak glumacke ekipe. Pogledati zbog prvog dijela, i ako uzivate u vulgarnim komedijama. Kao sto kaze Djavo u filmu za nastavke, snimi par fora iz prvog dijela i uzmi pare. Ziva istina, nazalost. (Jux)

23.03.2006.

Platoon (1986)

Filmovi ratne tematike cesto znaju imati propagandni karakter, i to obicno afirmativnog sadrzaja za zemlju porjekla. Stoga, kada se susretnemo sa filmom u kom americki reziser, u ovom slucaju Oliver Stone, otvoreno, a pomalo i drsko kritikuje, da ne kazem pljuje, ne toliko agresiju i genocid koji su sprovodili Amerikanci u Vijetnamu, koliko ponasanje americkih vojnika, njihove medjusobne odnose, te sukobe, kako izmedju sebe, tako i sa neduznim i nenaoruzanim vijetnamskim civilima, onda moramo reci – svaka cast! Ako nista, americko je drustvo, barem u ovoj sferi demokratije – demokratsko. Ovdje imamo vrlo malo klasicne ratne akcije, naoruzanog Vijetnamca gotovo da nismo ni vidjeli. Najvecim dijelom gledamo sukobe dviju struja koje su manje-vise bile prisutne u svim americkim vodovima koji su bili prisutni u Vijetnamu. S jedne strane, imali smo frustrirane likove koji su u svemu, bilo kome i bilo cemu trazili sansu da se istresu, i s druge strane pribrane, savjesne vojnike kojima su pucnjava i ubijanje bili zadnji izbor. No to u jednu ruku i ne cudi, s obzirom na socijalni sastav vojske koji je americka vlada slala u Vijetnam – obicno su to bili siromasni mladici, vise placenici nego patriote, koji su u Vijetnam odlazili iz prostog razloga nedostatka alternative. Vojnici su odlazili na jednogodisnje sluzenje vojnog roka, nakon cega su bivali otpustani kao heroji, te bogato nagradjivani. No, medju njima bilo je i avanturista, kakav je i lik Chrisa (Charlie Sheen) kroz kojeg i pratimo citav film. Chris je student kojeg je privukao avanturisticki duh putovanja u Vijetnam, tu moramo znati da su i mediji odradili veliku stvar, koji naravno stvarnu sliku i priliku Vijetnama nisu ni izbliza prikazivali onakvom kakva je uistinu bila. A u to ce se Chris ubrzo i sam moci uvjeriti. U filmu imamo niz velikih glumackih imena, pocev od vec spomenutog Sheena, preko Toma Berengera, Williama Dafoea, Keitha Davida, pa sve do malih uloga kojima su se morali zadovoljiti, tada jos uvijek ‘zeleni’ Johnny Depp ili Forest Whitaker. Oliver Stone je za “Platoon” osvojio cak cetiri Oscara, izmedju ostalih i za najbolju reziju. Stoneu je ovo bio jedan od prvih znacajnijih filmova, nakon kojeg su uslijedila i mnoga druga velika djela, poput “Natural Born Killers” ili “Wall Street”, ali nedavno se ‘proslavio’ i groznom adaptacijom osvajackog zivota Aleksandra Makedonskog u filmu “Alexander”. Trenutno radi na filmu “World Trade Center”, vjerujem da vam je jasno o cemu je rijec. U svakom slucaju, film “Platoon” najtoplije preporucujem svim ljubiteljima djela sa ratnom tematikom. (Chop Top)

22.03.2006.

The Legend of Zorro (2005)

Sedam godina nakon prvog dijela Martin Campbell (reziser, radio GoldenEye, a i ovog Bonda sto se sada snima), spanski sex symbol Antonio Banderas i najbolja stvar koja je dosla iz Velsa, jos od nastanka drzave, Catherine Zeta-Jones donose nam novu avanturu legendarnog, meksickog, maskiranog osvetnika u crnom (nije Batman) i njegove losije polovice (ne toliko legendarne). Prica se desava 1850. u nekoj vukojebini gdje oni zive. Upravo se treba izglasati prikljucenje Kalifornije Americi. To ce pokusati sprijeciti neka seljacina sa losim zubima, ali ce se kasnije ispostaviti da je on samo retardirani pomocnik pravog negativca, plemica kojeg glumi Rufus Sewell (Dark City). Film se bavi i nekim dubljim temema, kao sto je raspad braka izmedju Zorroa i Zorrice, te uticajem takve porodicne tragedije na njihovog sina, u predadolescentskom dobu, koja ce nesumnjivo ostaviti trajne oziljke na njegovoj izmucenoj dusi. Jos cemo nauciti da je Zorricin status skroz potcjenjen, jer ona je isto sposobna i opasna kao i njen muz. Samim tim moze biti velebni svjetionik svim modernim feministkinjama u njihovoj vjecnoj borbi da se izvuku iz svijeta koji je izgubljen u smogu macho sovinizma (ah koja metafora, k’o Dostojevski u najboljim danima). Ali, i ona je viseslojan lik, duboko u sebi ona je ustvari njezna i krhka zena zeljna zagrljaja svog voljenog ispred vatre u vrucoj meksickoj noci (zasto pale vatru usred pustinje mi nikako ne ide u glavu), a tada bi ju on njezno polozio na precjenjeni, aristokratski tepih i onda…skrenuo sam sa teme. Jos moram reci i da je Zorroov konj prava faca, mnogo veca nego batmobile, jer razumije sve sto mu nas heroj kaze, a i, kako cemo vidjeti u jednoj sceni, zna i da pusi. I Zorro jr. je prava faca, nema sta ne moze, ali to je i ocekivano, uz onakve roditelje sigurno nece postati ucitelj. Kao sto vidimo, film obradjuje mnogo tema, moze se reci da je kompleksan kao konceptualni album progresivnih metalaca. Sad sam skont’o da sve sto sam napisao ustvari ne govori nista o samom filmu, pa evo nesto konkretno. Ovo je klasicna akcijska komedija i u njoj se nalaze sve stadnardne fore ovoga zanra. Sve ide dobro poznatim tokom: malo humora, malo akcije, malo humora…. Ne sjecam se bas dobro prvog dijela, ali mi se cini da je ovaj dosta slican. Glumci su sasvim O.K., ali film ne iskace iz prosjeka. Ovo su dva sata koja se gledaju samo da vam prodje vrijeme. Nasmijat cete se par puta i to je to. Film nece nikoga posebno oduseviti, ali ni razocarati. Svi smo gledali puno gore stvari od ovoga. A ima i macevanja. (Spooky)

21.03.2006.

Ghost Watcher 2 (2005)

Zbog ovakvih filmova ljudi deklarisu horror filmove kao najgore. Prvi dio nisam gledao, ali poslije ovoga nemam niti namjeru da ga potrazim i pogledam. Prica je vrlo solidna, ali je tako lose razradjena da je to smijesno. O glumi ne treba ni pisati, to je presmijesno. Citav film glavna protagonistica kao pokusava da glumi nekakvu ranjivu problematicnu tinejdzerku, ali je to zaista cirkus. Prica je otprilike ovakva: ta nekakva treba je valjda prezivjela nesrecu u kojoj joj je majka stradala i sad ona cuje zvukove u glavi. Njen otac poziva neku strucnjakinju za te paranormalne pojave, Ghost Watcherku, koja joj pomaze da rasclani te zvukove i da ih cuje pojedinacno. To sto cuje su imena nekakvih ljudi, a ime koje se najcesce spominje je Darius Blake. Onda oni misle da su to mrtvi ljudi, ali ustvari nisu. Sljedeca teorija je da ce ih pobiti Darius Blake, kojeg su nekim smijesnim putem nasli, odnosno nasli su njegov stan. On je mrtav, ali se javi toj strucnjakinji za paranormalno u snovima. Na kraju su se njene nekakve vizije u kojima vidi ljude kako umiru ostvarile i to je to. Jednostavno, o ovom filmu se ne moze nista vise napisati. Jeste da slasher smatram najboljim podzanrom horrora, ali obozavam pogledati i ambijentalni ili suspense horror. Ovo bi trebalo biti kao suspense horror, nesto sto ce nas drzati napetim do kraja. Ja sam poslije dvadesetak minuta prestao obracati paznju na radnju (jer je smijesna i ofirna), i divio se "genijalnosti" dvije glavne "glumice". Vjerovatno bih ovo preskocio da sam gledao prvi dio, ali eto, moram nekad pogledati i los film. Ukoliko zelite da vidite sta je losa gluma, obavezno pogledati. (Jux)

20.03.2006.

Final Destination (2000)

Posto ce se uskoro pojaviti treci nastavak, red je da nesto napisem o prvom dijelu. Final Destination je (barem meni) bio pravo osvjezenje kada se pojavio. Vrlo interesantna ideja je odlicno razradjena, i prica je vrlo dobra. Razred krece na ekskurziju u Pariz. Avion se nedugo poslije polijetanja rusi i svi ginu. Medjutim, to je sve samo san koji je sanjao Alex (glumi ga Devon Sawa, mladic pred kojim je velika karijera). I on misli da je to samo glupi san, medjutim prije polijetanja se pocinju desavati neke stvari identicne onima u snu. On pocinje luditi i bjezi iz aviona, a za njim krece jedna nastavnica i jos nekoliko ucenika. I dok oni sjede u holu aerodroma i sa tugom gledaju avion, on eksplodira. Policija pokusava da osumnjici Alexa, ali nemaju nikakvih dokaza. Nedugo potom, umire Tod, prijatelj iz razreda, a za njim pocinje umirati i ostatak prezivjele ekipe iz aviona, jedan po jedan. Jedina koja je od pocetka sve vjerovala Alexu je Clear (Aly Larter), pomalo ekscentricna ucenica koju skoro niko ne primjecuje u skoli. Alex pokusava i pronalazi plan smrti, i pokusace je na sve nacine pobjediti. Da vam ne bih otkrio sami kraj, preporucujem vam da pogledate film, necete se pokajati. Odlican triler sa elementima horrora i genijalno uradjenim i reziranim scenama smrti (koje su ipak za nijansu bolje u drugom dijelu), vrijedno je gledanja vise puta. Reziju potpisuje James Wong, relativno nepoznati reziser i covjek koji ce raditi i treci dio. (Jux)

19.03.2006.

Sve nagrade i nominacije BH filmova

Posto je sinoc jos jedan nas film nagradjen na festivalu, potrudio sam se da napravim popis svih nagrada i nominacija koje su dobili nasi filmovi.
Evo da pocnem sa Nicijom zemljom, 27 nagrada i 13 nominacija u raznim kategorijama (gluma, scenario, rezija, fotografija...). Osvojio je Oscara, Zlatni globus, nagradu za scenario u Cannesu, Cesara (u Parizu), dvije nagrade na Sarajevo Film Festivalu, nagradu europske filmske akademije, nagrade na festivalima u Makedoniji, Motovunu (Hrvatska), Francuskoj, Italiji, Belgiji, Las Vegasu, Los Angelesu, Rotterdamu, San Sebastianu, Sao Paolu, Urugvaju, Cottbusu, Poljskoj, Velikoj Britaniji, te na nekoliko festivala u Americi (High Falls, AFI...).
Ljeto u zlatnoj dolini ima 6 nagrada i jednu nominaciju. "Ljeto" je osvojilo tigra i MovieZone nagradu u Rotterdamu, Zlatnog Irisa u Briselu, dvije nagrade na festivalu u Sofiji (za jos jednu je bio nominovan), te nagradu na Bermuda film festivalu.
Savrseni krug ima 6 nagrada i dvije nominacije. Ovaj film je osvojio nagradu u Cannesu (François Chalais nagrada), dvije nagrade u Tokyju, te po jednu u Parizu, Valladolidu i St. Louisu, a bio je nominovan za dvije nagrade europske filmske akademije.
Gori vatra je osvojio 7 nagrada i za jos tri je bio nominovan. Uzeo je Srebrnog leoparda i jos dvije nagrade u Locarnu, Zlatnu zvijezdu i jos jednu nagradu na festivalu u Marakesu, te nagrade u Sarajevu i Amiensu, a bio je nominovan za Zlatnog leoparda u Locarnu, za Grand Prix na festivalu u Bratislavi, i za otkrice godine europske filmske akademije.
Remake ima jednu nagradu i dvije nominacije. Osvojio je nagradu u Berlinu, a bio je nominovan za Zlatni tulipan u Istanbulu, te na festivalu u Parizu. Ovo je meni nas najbolji film, tako da me iznenadjuje ovaj mali broj nagrada (doduse, ne sjecam se kakav je "festivalski zivot" imao Remake).
Kod amidze Idriza ima dvije nominacije, za Zlatnog Irisa u Briselu, odnosno Zlatnog Alexandera u Solunu.
Go West za sad ima jednu nominaciju iz Montreala.
Grbavica za sad ima tri nagrade i jednu nominaciju. Sve tri nagrade su iz Berlina, najvrjednija je Zlatni medvjed, a nominacija je sa Sundancea.
O filmu Sasvim licno se ne prica puno, ali je i on osvojio jednu nagradu, Veliki pecat za najbolji film regionalne konkurencije na festivalu u Zagrebu.
I konacno, film koji me je i ponukao da uradim ovaj tekst, Nebo iznad krajolika, debitantsko djelo Nenada Djurica. Film je dobio Grand Prix u Sofiji, nagradu zirija, drugu po vrijednosti na festivalu. Kako se navodi u obrazlozenju zirija, nagrada je dodijeljena za originalnost u koncepciji, te da se radi o sjajnom filmu sa snaznim smislom za humor. U filmu glume Aleksandar Seksan, Audrey Hamm, Nada Djurevska, Haris Burina...
Jednostavnom racunicom dolazimo do cifre od 52 nagrade i 25 nominacija na festivalima sirom svijeta, sto je za ovih desetak godina sjajna cifra o kojoj nasi susjedi i komsije mogu samo sanjati. Moj izvor je uglavnom imdb, tako da je moguce da mozda nedostaje neka nagrada sa nekog manjeg festivala, ali su ovdje uglavnom spomenute one najvaznije. Da su nam bogdo fudbaleri ovako efikasni... :D (Jux)

18.03.2006.

Gori vatra (2003)

"Iznad Tesnja zora svice, dobro dos'o predsjednice..." je bila hit 2003., a hit je bio i film Pjera Zalice, sa spomenutom pjesmom na soundtracku. Za tu 2003. mozemo reci da je bila prekretnica u BH kinematografiji. Poslije "Nicije zemlje" i Oscara, moralo se dokazati da to nije slucajnost, te da se kod nas snimaju dobri filmovi. Pjer nam je to pokazao svojim debitantskim djelom. U mali grad Tesanj na sjeverozapadu zemlje treba da dodje americki predsjednik, Bill Clinton. U gradu cvate korupcija, organizovani kriminal, i to sve na samom vrhu. Policija je korumpirana, kao i nacelnik opstine, prakticki njima upravljaju kriminalci. Glavna radnja je fokusirana na Faruka, vatrogasca koji je u ratu izgubio brata. Njegov otac ima psihickih problema i misli da je njegov sin ziv, sto ce se na kraju pokazati kobnim. Dakle, zbog dolaska Clintona, citav grad se dize na noge, i pokusava se prikriti korupcija, smanjiti kriminal, organizovati povratak srba izbjeglica u Tesanj, suzivot muslimana i srba. Sve je to izvjestaceno do te mjere da su i stranci supervizori to uspjeli donekle provaliti (svakako jedna od najsmjesnijih scena je kad nacelnik Tesnja razgovara sa nacelnikom Doboja da mu ovaj posalje nekoliko srba na par sati). Vratimo se na Faruka. On je na strazi sa kolegom Hamdom i dvojicom srba vatrogasaca, sve u cilju mazanja ociju strancima, i od jednog od njih saznaje da mu brata nisu ubili srbi vec Velija, glavni kriminalac u Tesnju. On ce pokusati saznati od Velije sta mu se stvarno desilo sa bratom, ali i nece imati pretjeranog uspjeha. Na kraju je sve i zavrsilo onako kako je i jedino moglo, eksplozijom Farukove porodicne kuce i pogibijom njegovog oca, a zbog toga je citav Clintonov dolazak propao, svi snovi kriminalaca o uzimanju para od stranaca su pukli kao baloni od sapunice. Kao sto sam vec ranije jednom napisao, film je savrsena slika danasnjeg stanja u nasoj drzavi, gdje je sve ogrezlo u kriminal. Gluma u filmu je odlicna, a odskace Bogdan Diklic, koji je glumio lik Zaima, Farukovog oca. Treba svakako spomenuti i takodjer vrlo dobre Enisa Beslagica i Izudina Bajrovica, te Jasnu Zalicu, koja je glumila povratnicu Hitku. Jos jedna odlicna bosanska tragi-komedija, film koji ce vas sigurno nasmijati, ali vas i natjerati da razmislite malo i zapitate se ko sve vodi nasu drzavu. Obavezno pogledati. (Jux)

17.03.2006.

Above the Law (1988)

Steven Seagal je, bez sumnje, jedan od najgorih glumaca svih vremena koji je uspio postati zvijezda. Ovo mu je, uz Under Siege, prakticno jedino djelo koje se moze nazvati filmom. Under Siege 2 je bilo skroz los (cujem da se sprema trica, ne smijem ni da pomislim na sta ce to da lici). Dakle, kako je ovo jedan od dva koja lice na nesto, odlucio sam ga pogledati, kada je prikazan na Pinku prije par dana. Zadnji put sam ga gledao prije vise od 10 godina, pa da sada dam objektivnu procjenu. Drugi razlog je taj sto se sjecam euforije koja je vladala u mojoj skoli prije rata za ovim filmom. Svi su htjeli biti Nico i pucati iz Berete (valjda, ne razumijem se u oruzje). Sjecam se da je broj nastavaka cak dosao do 3 ili 5, sto je vrlo cudno, jer nijedan nikada nije snimljen. Valjda se sve sa Seagalom prevodilo kao Nico. On je bivsi CIA agent, majstor u aikidu, policajac, ima clanove mafije u porodici i pravo je zajeban (zanimljivo nema repic). Onda ce se umjesati u neki sverc ekspolozivom, pa ce doci FBI, sa cijim agentima ce se stalno svadjati, on ce biti suspendovan (ne moze se rijestiti slucaj ako nisi suspendovan) i sve tako, kao i u stotinama drugih filmova. Jos glume i Sharon Stone i Pam Grier. Rezirao ga je Andrew Davis (Under Siege, The Fugitive, A Perfect Murder). Ovo je Seagalova najbolja uloga. Pokazao je dva izraza lica, on kojih je jedno, u nekim scenama, cak i imalo smisla. Mozda je najbolji Seagolov film, ali je definitivno totalni prosjek, sa hrpom bezizrazajnih glumaca u sporednim ulogama. Vecinom je dosadan, sa previse losih recenica, a ni akcija nije nesto posebno. Jasno mi je zasto su ga devetogodisnjaci volili, ali sta su ostali mislili, kada su ga kod nas doveli do skoro kultnog statusa, stvarno mi nije jasno. I film je i danas legendaran. Tako neki dan, kada sam bio kod Juxa, ulazi covjek od nekih 35 godina u vidoteku i trazi Nicu jer: “Jarane on je faca. To je legendaran film.”. Nevjerovatno. Kada me iduci put uhvati nostalgija za osnovnom skolom, ovako nesto mi nece vise padati na pamet. Umjesto toga ubacit cu kasetu sa Ninja kornjacama, Transformersima i He-Manom. Tamo cak ima i karakterizacije likova. (Spooky)

16.03.2006.

Ichi the Killer (2001)

Svim poznavaocima japanske kinematografije, a posebno japanskog horror filma, Takashi Miikea ne treba posebno predstavljat. Miike je ustvari i jedan od najznacajnijih horror autora uopste, doduse to je moj skromni stav, mada mislim da se i mnogi ljubitelji ovog zanra nece protiviti ovoj konstataciji. Miike je uspio na nevjerovatno dobar nacin spojiti dva izuzetno zahtjevna zanra, horror i dramu, zbog cega mnogi vecinu njegovih filmova smatraju istinskim remek djelima. Stoga kada kazem da je “Ichi the Killer” jedan od najboljih Miikeovih filmova, vec u startu sam vam dosta toga otkrio. A o cemu je rijec… Ichi (ili u prevodu – The One) je momak 20tih godina, koji je imao tesko djetinjstvo, ubio svoje roditelje, prolazio kroz teske psihicke probleme, da bi ga na kraju pod svoje uzeo jedan penzionisani policajac, koji je od njega napravio masinu za ubijanje. Uz to, Ichi je jedna mentalno nestabilna licnost, kojom nije tesko manipulisati, no to cesto zna biti i mac s dvije ostrice, u sto smo se kasnije mogli i uvjeriti. Ichi nije obicni ubica. Ichi masakrira ljude, u najgorem smislu te rijeci. No, Ichi bi u sustini trebao biti pozitivna licnost, jer s druge strane imamo yakuze (gangstere) koje Ichi, pod kontrolom svog tutora, progoni i eliminira. No, ni nacin rada yakuza, odnosno njihovog mazohisticnog vodje, se ne razlikuje puno od Ichijevog – masakriranja koja cak ni clanovi grupe ne mogu da gledaju i slusaju. Kidnapujuci sve one koji imaju bilo kakvu vezu sa Ichijem, i muceci ih najgorim mogucim metodama, poput jezivog poigravanja sa svim onim uzasno osjetljivim dijelovima tijela, kao sto su bradavice, lice, prsti, i sl. S druge strane, Ichi nastupa s odredjenom dozom postovanja prema ljudskoj prirodi, pa koristi iskljucivo sjecivo na cizmama, te po ekspresnom postupku otkida, sijece i rasparuje tijela. Ovaj film, kao uostalom i vecina japanskih horrora, ima dvije verzije – cut i uncut verziju. Ja sam gledao ovu duzu, uncut verziju, koja je prava poslastica za sve ljubitelje “gore” horror filma. Hektolitri krvi, ljudski organi, udovi, i ostali dijelovi tijela, samo su neki od siroke lepeze gory elemenata koji daju specifican smek ovakvoj vrsti horrora. Nisam puno govorio o samoj radnji, koja vam vjerujem i nije toliko bitna, no sve sto mogu reci da je prica vrlo inteligentna zbog cega je i film na prilicno visokom nivou. “Ichi the Killer” je zaista jedan od najboljih japanskih horrora, film je totalno ludilo, i najtoplije bih ga preporucio svim ljubiteljima ovakvog stila horror filma. (Chop Top)

16.03.2006.

Brokeback Mountain (2005)

Evo kontroverznog filma. I to sa pederima, sto znaci da prakticno ne moze biti kontroverznije od ovoga. To je sve meni prilicno smijesno, buduci da je vec bilo toliko homoseksualnih likova u filmovima. Pogotovo kad se jos uzme u obzir koliko je poznatih priznalo takve sklonosti, stvarno mi nije jasno oko cega je tolika frka. Doduse, film je bio nominovan za svasta, pa je to mozda razlog, jer nije neki nezavisni pokusaj, nego film najvise produkcije. Pederskih scena bas i nema, malo seksa i ljubljenja, sve skupa otprilike dvije minute (inace traje preko dva sata). Glavni likovi su dva kauboja, koji 1963. zajedno cuvaju ovce na nekoj planini, usred nicega. U pocetku prakticno ne pricaju i uglavnom jedu grah, ali uskoro progovore par recenica, sto znaci da, suprotno opstem uvjerenju, u Texasu postoji inteligentan zivot. I tako jedno vece, spavajuci u satoru, skrate malo vrijeme jebanjem. Jedan od njih je sokiran nako toga i kaze, ocekivano, nikad vise. Ali, nece biti bas tako, jer mu se svidjelo, a onaj drugi mu kaze da je gej okej, pa oni nastave. Nakon sto zavrse posao, oni ce se razici, ozeniti, dobiti djecu i samo povremeno se sretati iducih 20 godina. Gluma je bila bolja nego sto sam ocekivao. Smatrao sam da ce Jake Gyllenhaal biti dobar, ali me Heath Ledger pozitivno iznedandio. Ang Lee je obavio dobar posao. Iako film ima spor ritam, nikad nije dosadan, vec drzi gledaoca zainteresovanog za pricu. Ali mi ipak nisu jasne sve te nominacije i nagrade. Film je vrlo dobra drama o zivotu dva lika (vecinom se bavi njihovim zivotom kada nisu skupa), ali ipak precjenjena. Nema tu nista genijalno ili potpuno drugacije sto bi opravdalo ovakav status, pogotovo nominaciju za najbolji film, ali kriticari (i clanovi Akademije) su uvijek volili ove sto spadaju u zanr polako pricam veliku ljudsku dramu. Zakljucak: ko voli drame bit ce zadovoljan ponudjenim. Ostalima ionako nece pasti na pamet da ga gledaju. (Spooky)

15.03.2006.

Stay (2005)

Ovo je jos jedan u nizu psiholoskih trilera, koji se, cini mi se, snimaju cesto u zadnje vrijeme. Psihijatar, mijenjajuci kolegicu, dobija pacijenta koji najavljuje svoje samoubistvo za tri dana. On ce ga pokusati u tome sprijeciti, a jos je vazan i lik psihijatrove cure, koja se isto pokusala ubiti. Filmovi ovog tipa, u zadnje vrijeme, pokusavaju imati neki “iznenadjujuci” preokret na kraju i rekao bih da je forsiranje toga postalo vec pomalo dosadno, jer su jednostavno predvidljivi (ne znam ni sam koliko sam ih gledao sa podjeljenom licnoscu). I ovdje znate da ce se nesto tako dogoditi od samog pocetka, a vec na pola filma je potpuno jasno da nista nije onako kako izgleda. Od tog trenutka dogadjaji postaju sve ludji, tako da sam do kraja uglavnom pokusavao pogoditi kraj. Nisam pogodio 100%, ali sam bio prilicno blizu. Mozda se moze reci da je fora na kraju jeftina, ali ipak ima smisla, kada se posmatra citav film. Gluma je na potrebnom nivou, sto je i ocekivano od Ewana McGregora i Naomi Watts, dok bih za Ryana Goslinga (pacijent) rekao da je mogao biti bolji (iako nije los), mozda bi najbolje bilo da su izabrali nekog drugog. Male uloge imaju i Bob Hoskins i Janeane Garofalo. Film izgleda dosta dobro i postaje cudniji kako se blizi kraj, sto odgovara radnji. Kad se sve uzme u obzir, Stay (mislim da je prevod Ostani) je vrlo dobar, prilicno iznad prosjeka u zanru (najvise zbog glume i rezije), ali ipak nije nista spektakularno. Jako podsjeca na Davida Lyncha, pa ko voli njegove egzibicije mogao bi ovo. Oni sto smatraju da su Lynchovi filmovi uglavnom “umjetnicko” preseravanje, vjerovatno ce misliti isto i o ovome. (Spooky)

15.03.2006.

Crash / Fatalna nesreca (2005)

Najbolji film u prethodnoj godini, barem prema americkoj akademiji, bio je film “Crash” Paula Haggisa. Zasluzeno ili ne, ostavicemo strucnjacima da sude, no svi su slozni u jednom – ovaj film zaista vrijedi pogledati. Film se bavi gorucim problemom americkog drustva – problemom rasizma, problemom koji je stihijski i dalje jako prisutan u gotovo svim zivotnim porama najmocnije i najdemokratskije nacije na svijetu. Medjutim, za razliku od nekih ranijih anti-rasistickih filmova, a pogotovo onih iz vremena Martina Luthera Kinga, ovdje je paznja usmjerena na moralnu diskriminaciju, te predrasude s kojima crnci i bijelci, ali i Kinezi, Perzijanci i ostale manjine ocito zive. Moderno americko drustvo davno je iskorjenilo javnu diskriminaciju, onu zbog koje se danas ide i u zatvor. Medjutim, pomenute predrasude ono su s cime ce se Amerikanci cini se jos dugo morat sukobljavat. U ovom filmu klasicne price nema, vec pratimo nekoliko paralelnih radnji, koje su manje-vise povezane. Film stilom podsjeca na “Magnoliu”, gdje takodjer imamo veliki broj likova i radnji koje nose film. No, uprkos tome film je prilicno jednostavan, ugodan za pracenje, emotivan, realistican, ali i dinamican. Veliki plus je i sto je prilicno kratak za ovakav tip drama (svega 110 min). U filmu se, izmedju ostalih pojavljuju i velika glumacka imena poput Sandre Bullock, Don Cheadlea ili Matt Dillona. Ne sjecam se da sam ikada neki film preporucio svima, ali bas svima! Jer u “Crash”-u imamo sjajan balans izmedju one moderne, mainstream, gledatelju uvjek atraktivne dimenzije, mjesavine akcije i trilera, sa dramskom podlogom i sustinom. Iako ce mnogi reci da je film precjenjen, jedno je sigurno – Haggis je napravio djelo koje ce natjerati svakog Amerikanca da se zamisli o svojim rasistickim predrasudama, bili oni svjesni istih ili ne. Kamo srece da je takvih filmova malo vise. (Chop Top)

14.03.2006.

BloodRayne (2005)

Posto Uwe Boll vazi za najlosijeg rezisera danasnjice, tako se ni ovaj film ne razlikuje puno od njegovih ranijih radova. Rayne je djevojka koju drze u cirkusu i prikazuju je ljudima kao nakazu. Kada dotakne vodu, ruka joj pocne goriti, a cim popije malo krvi sve se vraca u normalu. I tako, jednu noc ona samo tako odluci da pobjegne iz tog cirkusa, i da se osveti vampiru koji joj je silovao i ubio majku. Taj vampir je Kagan, najjaci i najmocniji vampir u Rumuniji, koji drzi sve pod kontrolom i niko ga ne moze unistiti. Rayne je inace polutanka, pola vampir pola covjek. Postoji legenda o zakopanom srcu, rebru i oku cini mi se nekog najjaceg vampira (nije plaho ni bitno), i ko nadje ta tri dijela postace najjaci. Rayne nalazi oko koje se asimilira u nju, a Kagan ima rebro, i pokusava doci do srca. Rayne se u medjuvremenu prikljucila ekipi koja se takodjer bori protiv Kagana i vampira, ali je sumnjicava prema njoj. U toj ekipi je i Katarin ciji je otac vampir, i koja ce ih poslije izdati. Slijedi nesto sto je pokusaj velike spektakularne bitke na kraju, i film se jednostavno zavrsi Rayneinom pobjedom. Prejednostavna prica koja je ostala nedorecena, likovi koji nemaju nikakvu karizmu, te losa rezija su glavne karakteristike ovog filma. Sto se glumaca tice, ima tu dosta dobrih faca: Rayne glumi Kristanna Loken (ona treba sto je gazila Arnieja u T3), i ona je jedina dobra stvar u ovom filmu. Citav film hoda u dekoltiranoj odjeci, a i scena seksa je vrijedna spomena. Tu su jos i katastrofalni Ben Kingsley, koji glumi Kagana, legenda Michael Madsen kojeg samo Tarantino izvlaci iz ovakvih katastrofalnih projekata, te Michelle Rodriguez iz Resident Evila, treba koja je meni neopisivo odvratna. Jos je vrijedna spomena i cinjenica da Uwe nije imao para da unajmi glumice da glume kurve u jednoj sceni, te je angazovao prave rumunske kurve, jer su bile puno jeftinije. Za kraj, zaista je tuzno da neko daje enormne kolicine novca za ovakva sranja, dok recimo filmasi kod nas jedva sastavljaju kraj s krajem. Za pozeliti je da se Uwe Boll okani filma, za dobrobit cijelog svijeta, jer njegovi filmovi cak nisu ni zabavni. (Jux)

13.03.2006.

Dellamorte Dellamore (1994)

Francesco radi kao grobar i ujedno kao cuvar tog groblja, no posao mu i nije tako jednostavan kao sto se cini. Naime, sedam dana nakon sahrane, mrtva tijela ozivljavaju i moraju biti ponovo usmrcena. No, to je Francescu vec postalo rutina i pocinje mu polako dosadjivati, a iskren da budem ni meni se nije ucinilo interesantnim stalno gledati kako raznosi mrtve glave dum-dum mecima. No, kada mu u posjetu dodje Gospodin Smrt i da prijedlog kako da se rijesi dosadnih mrtvaca, postaje mnogo zanimljivije. A pravilo glasi da ukoliko zivog covjeka ubijete, on se vise nece vracati medju zive. I sada vam je naravno jasno o cemu ce u nastavku biti rijeci. Iako nije bio prvi put da gledamo kako se mrtvaci dizu iz svojih grobnica, zbog nekih vrlo kreativnih ideja, koje su u sustini i vrlo bolesne, Michele Soavi zasluzuje pohvale, narocito od ljubitelja horror filma. Uz to, film je bogat i komicnim elementima, kao i golotinjom, zbog cega bih ga preporucio i siroj, ali liberalnijoj publici. U glavnim ulogama pojavljuju se Rupert Everett i Francois Hadji-Lazaro, te jedna od najljepsih zena koje sam ikada vidio u nekom horror filmu, poznata talijanska TV voditeljica, Anna Falchi. I sto je najznacajnije, bestidno nam otkriva sve svoje atribute! Eto jos jednog razloga da pogledate film. Efekti su takodjer veoma pristojni, sto za talijanske horror filmove bas i nije karakteristicno, ali ovaj je ipak novije proizvodnje, pa i ne cudi. Ipak, stil je ostao tipicni talijanski, gdje se tradicionalno dosta paznje posvecuje scenografiji, kostimografiji, te ostalim modnim detaljima, koji su znacajno doprinijeli izuzetno dobroj atmosferi koju film ima. Na kraju, vrijedi jos spomenuti da su neki elementi u filmu posudjeni iz poznatog stripa Dylan Dog, pa ko se barem jednom susreo s njegovim morbidnim avanturama, jasno mu je o kakvom bi filmu ovdje moglo biti rijec. (Chop Top)

13.03.2006.

Bandidas (2006)

Posto sam veliki obozavatelj lika i djela (doduse vise lika) Salme Hayek, ovaj film sam morao pogledati, i moram reci da mi se jako svidio. Prelijepe Salma Hayek i Penelope Cruz glume Saru i Mariu, dvije potpuno razlicite djevojke. Sara je kci bogatasa koja se skolovala u Europi i koja je nakon desetak godina dosla opet u Meksiko. Maria je lokalna djevojka, koja nema obrazovanje kakvo ima Sara, ali se snalazi u nekim drugim situacijama. Amerikanci zele da provedu prugu kroz Mexico City, ali im u tome smetaju imanja, koja oni onda raznim metodama kupuju za samo jedan peni. Nakon sto i Mariji i Sari ubiju oceve, one odvojeno krecu u pljacku banke, koja je vlasnistvo tipa koji je zaduzen za kupovinu njihovih imanja. U banci se srecu i to je jedna od najludjih scena. Niti jedna nije nikad pljackala banku, Sara stuca kad u ruci ima pistolj, koji je uz to i prazan. Nekako uspiju opljackati banku, i malo po malo, one postaju prijateljice. Poslije nekoliko opljackanih banaka, krenula je velika potraga za njima. U medjuvremenu, Sara je kidnapovala Quentina (Steve Zahn), Amerikanca forenzicara koji je dosao da istrazi smrt njenog oca, odnosno da utvrdi da li je on stvarno otrovan. Scena u hotelskoj sobi, kada Sara i Maria u korzetima ljube Quentina je neopisiva. Ono sto su one njemu radile je vrijedno umiranja. Sretnik. Uglavnom, poslije malo otpora i on im se pridruzi u pljackama, i na kraju ce oni i uspjeti razotkriti svu tu prevaru. Kao sto mozete zakljuciti, film nije materijal za Oscara, ovo je jedna jako dobra akciona komedija, fina zajebancija, sat i po ciste zabave. Ja sam uzivao u Salmi i Penelopi, citav film zrace seksipilom. Preporuka svima koji vole zabavne filmove, bez neke pretjerane filozofije. Na scenariju je radio i Luc Besson, covjek koji nam je dosta puta pokazao da zna napisati dobar scenarij. Reziju potpisuju nepoznati Joachim Roenning i Espen Sandberg, i ovo im je debitantsko djelo. (Jux)

12.03.2006.

The Maltese Falcon (1941)

Nisam odgledao bas puno filmova iz ovog razdoblja, sa prakticno samog pocetka, jer do njih je relativno tesko doci. One koje sam odgledao bili su dobro poznati klasici. Nijedan od tih filmova nije me razocarao, vecina mi se svidjela, a par me zaista odusevilo (osim Gone With the Wind, koji mi je prenapuhana, spektakularno snimljena sapunica). Medjutim, iako su glumci bili kvalitetni nijedan me nije posebno odusevio, sve dok nisam naletio na Humphreya Bogart. On mi se jako svidio i meni je jedna od najvecih faca koja se ikada pojavila na filmu. The Maltese Falcon je jedan od njegova dva najpoznatija filma (drugi je, naravno, Casablanca) i spada u fim-noir, zanr koji je nastao i bio vrlo popularan u tom razdoblju. Obicno je glavni junak bio muskarac, kojega bi neka femme fatale (u ovom slucaju Mary Astor) uvukla u nevidjene probleme. Uz to, filmovi ovoga tipa uglavnom su imali jedinstvenu atmosferu (i ovdje je fantasticna) i odlicne likove. U ovom slucaju ce Humphrey Bogart, kao privatni detektiv, krenuti u potragu za neprocjenjivom figurom malteskog sokola ("the stuff that dreams are made of") i ubicom svog partnera. Kao reziser je debitirao John Huston, covjek koji ce kasnije pokupiti hrpu nagrada i nominacija, a uradio je i scenarij (po romanu). The Maltese Falcon je imao i tri nominacije za Oscara (najbolji film, najbolji scenarij, sporedna muska uloga). Meni je ovo savrsen primjer kako se rade krimici, ima dobru radnju i, sto je mozda jos vaznije, odlicnu reziju, pa je rezultat skroz napet film, od prve do zadnje scene. Bogart je savrsen u glavnoj ulozi, mislim da niko drugi ne bi valjao u ovom filmu. Ostatak glumacke ekipe je jednako impresivan (ali ipak ostaju u Humphreyevoj sjeni), ovdje ustvari nema slabe tacke. Jako su mi se svidjeli likovi, jer nema prave podjele na pozitivce i negativce, a to sam uvijek volio. Kako je ovo crno-bijeli film iz 41., vjerovatno mnogima nije interesantan, ali je definitivno klasik, koji bi svi koji imalo cijene film morali pogledati, a vjerujem da vec i jesu. Meni licno jedan od najboljih svih vremena, nazvati ga bilo kako drugacije osim remek-djelom bilo bi potcjenjivanje. (Spooky)

11.03.2006.

Shocker (1989)

Wes Craven se i u ovom filmu "igrao" sa snovima, samo sto ovdje nema ubistava (kao u "Strava u ulici Brijestova" serijalu). Film nije tipicni Cravenovski (triler sa elementima horrora ili obrnuto), ovo je po meni triler sa dosta akcije. Dakle, grad terorizira ubica familija, koji je ubio 7-8 citavih porodica, odnosno vise od 30 ljudi. Jednu noc ubija Jonathanovu porodicu koja ga je usvojila sa 7 godina, a njegov ocuh je policijski detektiv koji istrazuje taj slucaj. Jonathan je vidio ubistvo u snovima malo prije nego sto ce se ono dogoditi, i pomaze policiji da ga uhvate. Poslije nekoliko pokusaja policija hvata Horacea Pinkera, i sud ga osudjuje na smrt na elektricnoj stolici. Prije pogubljenja, on govori Jonathanu da mu je on pravi otac, te da su zato povezani. Nakon "sok-terapije" Horace ne umire vec dobija moc - moze prelaziti iz jednog tijela u drugo (ovaj fol je skoro doveden do savrsenstva u "Fallen" sa Denzelom Washingtonom). U potrazi za Jonathanom, Horace ulijece u TV mrezu, a malo potom i Jonathan za njim. Tada slijedi jedna od najurnebesnijih potjera koju sam ja ikad gledao. Oni idu kroz programe, tako da se ganjaju u westernu, na rock koncertu, sapunici, kvizu... Ludo. Puno sam vam otkrio, ali kraj necu, jer je poprilicno cudan, i ne bi nikako valjalo da je drugaciji. Sto se glumacke postave tice, niko nije pretjerano poznat. Jonathana glumi Peter Berg, lik koji je glumio u seriji Chicago Hope, Horacea Pinkera glumi Mitch Pilleggi, covjek koji je bio sef Mulderu i Scully, a treba spomenuti i pojavljivanje Heather Langenkamp, koja je glumila u nekoliko dijelova "Strave u ulici Brijestova". Dobar film sa odlicnim soundtrackom (Hard Rock i Heavy Metal preovladavaju), preporuka svima. (Jux)

10.03.2006.

The Football Factory (2004)

Kao sto sam vec jednom rekao, obozavam filmove kojima je osnovna tema fudbal. U posljednje vrijeme sve vise je filmova o huliganima. Neki ljudi se pri samom pomenu rijeci "huligan" najeze i kazu da je to zlo. Ipak, malo sam vise upucen u tematiku (jer sam i sam strastveni navijac, ali ne huligan), tako da mogu da kazem da nisu u pravu. Huligani su jednostavno momci koji brane cast svoje grupe (firm na engleskom) i svoga kluba na nacin koji je "malo" neobican. Huligani nikad ne nose dresove svog kluba, obicno su obuceni u sminkerske marke (Stone Island, Burberry, Lacoste...), i nikad ne diraju navijace protivnickih klubova koji su u dresu svog kluba. Ovaj film govori uglavnom o Tommyju (iako pratimo i sudbine jos nekih clanova grupe), clanu grupe Chelseajevih huligana koji zivi za subote i za utakmice. Ipak, Tommy je u kriznom razdoblju svog zivota, ima 30 godina i nema stalni posao, nema zenu, jedino sto ga zanima je Chelsea i tuce, i kroz citav film on sanja snove u kojima lezi pretucen na zemlji i stalno postavlja pitanje: "Da li je to vrijedno, da li je takav zivot ispravan?" Poslije nekoliko tuca, dolazi utakmica nad utakmicama, Millwall u gostima. Millwall je najljuci Chelseajev rival, a vodja Millwallovih huligana ima dodatni motiv. Tommy je spavao sa njegovom sestrom i pri bijegu iz kuce mu je razbio glavu, tako da ovaj zarko zeli osvetu, sto ce mu i uspjeti. Inace, zbog zakona o huliganima koji vlada u Engleskoj, publika na stadionu se pretvorila u pozorisnu, tako da su ove dogovorene tuce danas jedino sto je preostalo huliganima. Na kraju filma vidimo Tommyja kako dolazi u pub iz bolnice, sav natecen i prebijen, i shvata da ga jedino clanovi njegove grupe prihvataju kao normalnog clana drustva. Kroz naraciju, daje nam odgovor na pitanje, i odgovor je naravno potvrdan. Tommyja glumi Danny Dyer, lik koji je glumio najveceg levata u "Mean Machine", i cudno ga je poslije toga vidjeti u jednoj ovakvoj ulozi. Film je, barem meni, za nijansu bolji od "Green Street Hooligan", iako se u oba slucaja radi o odlicnim filmovima. Obavezno pogledati, narocito preporucujem onima koji su se barem jednom na tribini ili van nje nasli u incidentnoj situaciji. (Jux)

07.03.2006.

American Graffiti (1973)

Svjedoci smo strasne navale tinejdjerskih komedija, posebno u posljednjih desetak godina, koji nazalost spadaju u red izuzetno profitabilnih filmova, s obzirom da ne zahtjevaju neka posebna ulaganja, a oduvijek su imali svoju publiku. To su naravno mladji narastaji, tinejdjeri, i tu se nista ne moze. Nazalost, dosta njih bi mozda i vrijedilo pogledati, no s obzirom na kliseje koji se vec godinama bezobrazno ponavljaju i eksplatisu u losim filmovima, i oni gube smisao. Stoga se vrijedi vratiti 30tak godina unazad, i podsjetiti se kako je sve pocelo. Jedan od prvih znacajnijih filmova legendarnog Georgea Lucasa, majke i oca “Star Warsa”, bio je “American Graffiti”, izuzetna i slobodno se moze reci revolucionarna komedija, koja je ustvari predstavljala i utemeljenje jednog novog pravca i podzanra komedije. Godina je 1962., matursko vece, a grupa prijatelja jos nije odlucila kako i gdje da provede posljednju noc prije rastanka i odlaska na koledz. Ovo je prica o toj noci. Gledajuci “American Graffiti”, neodoljivo me podsjecao na brojne danasnje, moderne teen-komedije, pa stoga i nema potrebe da specijalno govorimo o samoj radnji. No, ono sto ga razlikuje od ostalih, i cini klasikom kakav jeste, jeste ono cega u danasnjem vaktu u takvim filmovima najvise nedostaje– rock’n’roll! Fantastican soundtrack, Chuck Berry, The Skyliners, The Beach Boys… samo su neki od izvodjaca ciji su radovi koristeni u ovom filmu, a inace je za potrebe filma upotrebljeno preko 40 pjesama. Vodece uloge u filmu ostvarila su i neka kasnija velika imena hollywoodske masinerije, poput Rona Howarda i Richarda Dreyfussa, a vrijedi svakako izdvojiti i izvedbe Paul Le Mata, Charles Martin Smitha, te epizodnu ulogu Harrison Forda. Pored rezisera Georgea Lucasa, znacajna zasluga za realizaciju ovog kultnog djela pripada jos jednoj legendi – Francisu Fordu Coppoli, koji je bio u funkciji producenta. “American Graffiti” imao je i svoj nastavak, “More American Graffiti”, u kom imamo manje-vise istu glumacku ekipu, ali ne pod Lucasovom reziserskom palicom. “American Graffiti” svakako preporucujem svim ljubiteljima dobre komedije, posebno tinejdjerskih komedija, jer u moru ovih koje danas gledamo necete jos zadugo naci bolju od ove. (Chop Top)

06.03.2006.

Munich (2005)

Sinoc je Jon Stewart na 78. dodjeli Oscara, govoreci u ime svih Jevreja, u sali rekao jednu strasnu recenicu: “I can’t wait to see what happened to us next”. Aludirajuci na filmove Stevena Spielberga, koji cesto u svojoj sadrzini imaju sve ono grozno sto su Jevreji kroz historiju prozivljavali (“Schindler’s List”, i sada “Munich”), Stewart je pomalo u sali, pomalo u zbilji, kritikovao tu Spielbergovu orjentaciju. A da noc ranije nisam pogledao “Munich”, vjerovatno bih se, kao i vecina vas sada, slozio sa ovom konstatacijom, a koja je, da odmah kazem, apsolutno pogresna. Moram priznat da me Spielberg jako prijatno iznenadio, jer je kroz film prilicno otvoreno kritikovao tadasnju, a moze se reci i sadasnju politiku koju sprovodi izraelska vlada. Spielberg je inace Jevrej, pa je bilo pomalo i smijesno kada su ga iz Izraela optuzivali za anti-semitizam povodom ovog filma. Cak su ga neki prozvali i “neprijateljem Izraela”, no da li to znaci da je prijatelj Palestinaca? Nazalost, cini se da Izraelcima bilo kakvo objektivno sagledavanje stvari, odnosno ne stavljanje na njihovu stranu, znaci i ugnjetavanje. Spielberg nije podlegao pritisku, nego je napravio jedan politicki korektan film, koji bi mozda mogao i imati neke pozitivne inicijalne efekte koji bi konacno poveli ka miru na tim prostorima, da je pametnih glava malo vise. Za one koji neznaju, u Minhenu se na Olimpijskim igrama 1972. desila velika tragedija. Palestinski otmicari, poznatiji kao ‘Black September’, zarobili su 11 clanova izraelskog olimpijskog tima, s namjerom da skrenu paznju na situaciju koja vlada u njihovoj zemlji. Ne znamo kakve su im dalje namjere bile, no epilog je tragican – svi akteri zavrsili su smrcu. To je ono sto vidimo u prvih 10 minuta filma, a kako film traje vise od dva ipo sata, pitao sam se – sta sada? Ni ja, a vjerujem ni vecina vas nije mogla pretpostaviti u kom ce smijeru film otici. Spielberg nas u nastavku vodi u jedan potpuno drugi svijet – svijet politike i njenih prljavih igara, atentata, teroristickih organizacija, njihovih lidera i njihovih odnosa sa vladama, nevladinih obavjestajnih sluzbi, i citavog niza drugih organizacija i njihovih agenata, koji, cini se, djeluju svuda oko nas. Dakle, nakon tragicne smrti izraelskog olimpijskog tima, izraelska vlada okuplja jedan drugi tim – tim osvetnika, pod imenom Mossad. U timu imamo pet civila, ali i velikih patriota, koji su pomnom analizom odabrani da ucine nesto za svoj narod i za svoju domovinu. Njih izraelska vlada, naravno u potpunoj anonimnosti i strogoj tajnosti salje na zadatke sirom planete, gdje ce pronalaziti, identifikovati i eliminisati sve one koji su, navodno, povezani sa ‘Black September’ i odgovorni za tragediju izraelskog olimpijskog tima. Ne bih trebao vise govoriti o radnji, osnovno je receno. U nastavku mozete ‘uzivati’ u veoma dobro isplaniranim napadima na arapske lidere, punim eksplozija, pucnjave, ali sa veoma dobro isprepletenim onim psiholoskim aspektom sa kojim se susrecu clanovi osvetnickog tima. Film “Munich” bio je nominovan za Oscara u vise kategorija, izmedju ostalih i za najbolji film. U glavnoj ulozi pojavljuje se Eric Bana, poznat po ulozi u filmu Hulk. Pored Bane, znacajne uloge odigrali su i Daniel Craig, Ciaran Hinds, Mathieu Kassovitz, Michael Lonsdale, te Geoffrey Rush. Na kraju, ne mogu govoriti da li je film vjerodostojan i koliko se pridrzava historijskih cinjenica, te da li ce i kome politicki odgovarati, no s umjetnicke strane svakako zasluzuje visoke ocjene na svim poljima, a najtoplije ga preporucujem ljubiteljima historijskih trilera. TRAILER (Chop Top)

06.03.2006.

Oscars 2006: 78th Academy Awards

Sinoc je po 78. put odrzana vjerovatno najglamuroznija manifestacija u svijetu – noc Oscara! Iskren da budem, prethodne godine i nisam bio nesto zadovoljan radom filmadzija, pa i nisam imao nekog svog favorita. Doduse, neke filmove nisam jos imao priliku pogledati, poput recimo velikog favorita “Brokeback Mountain” koji je dosao na dodjelu sa osam nominacija, ili filma “Good Night, and Good Luck” koji je imao cetiri. No, bez obzira na to, s obzirom na rezultate moze se konstatovat da je godina bila prilicno slaba. Ili barem slabija od prethodnih. Ove godine imali smo dosta politicki inspirisanih filmova, filmova koji se bave socijalnim temama i problemima koji pogadjaju svijet, poput rasizma, a naravno nisu izostali ni filmski spektakli i rimejkovi, koji su ove godine na svu srecu ostali u sjeni umjetnosti. Moram istaci i izvrsno vodjenje Jona Stewarta, americkog TV voditelja, koji je par puta izazivao histeriju u sali, ali vjerujem i kraj malih ekrana. U svakom slucaju, uz Billyja Crystala najbolji voditelj kojeg je Akademija do sada odabirala. –REZULTATI- Na iznenadjenje mnogih, Oscara za najbolji film ove godine osvojio je film “Crash” Paula Haggisa, film koji se bavi problemom rasizma u SAD, ali i koji obiluje velikim glumackim imenima poput Matta Dillona, Sandre Bullock, Dona Cheadlea, Ryana Phillippea i td. U svakom slucaju, veoma zanimljiv film, koji mene stilom strasno podsjeca na Magnoliu ili Traffic, filmove koji su takodjer bili nominirani i osvajali Oscare, ali nikada za najbolji film! Nagrada za najbolju reziju otisla je u ruke Ang Leeja za film “Brokeback Mountain”, velikog tajvanskog rezisera koji je vec osvajao Oscara za najbolji strani film. U toj kategoriji bio je cak tri puta nominiran, a film “Crouching Tigger, Hidden Dragon” mu je i donio laskavo priznanje. Nagrada za najbolju musku ulogu otisla je u ruke Philipa Seymoura Hoffmana (Capote), a za zensku Reese Witherspoon (Walk the Line). Nagradu za najbolju sporednu musku ulogu dobio je George Clooney (Syriana), dok je u zenskoj konkurenciji zlatnog kipica osvojila Rachel Weisz (The Constant Gardener). Od ostalih kategorija, vrijedi jos izdvojiti nagradu za najbolji strani film koja je otisla u Juznu Afriku za film “Tsotsi”. Moram priznat da sam ovdje ostao malo iznenadjen, s obzirom da su mi filmovi “Paradise Now” i “Sophie Scroll” bili veliki favoriti. I na kraju, nagrada za najbolji dugometrazni animirani film otisla je “Wallaceu i Gromitu”. Kompletnu listu nominiranih i nagradjenih filmova mozete pogledati ovdje. (Chop Top)

04.03.2006.

The Crow (1994)

Film je baziran na stripu, koji je opet radjen po legendi, koja kaze da ukoliko nakon necije smrti ostane neka velika nepravda, vrana ga vraca na ovaj svijet, da bi se ona ispravila. Ne znam da li ima jos nekih detalja, ali to je osnovna stvar. Glavni lik u filmu je roker (Brandon Lee, Bruceov sin) koji ce biti vracen u zivot da bi mogao osvetiti svoju i smrt svoje djevojke, a njih je pobila banda uoci njihovog vjencanja. Uz Vranu su vezane i neke stvarne tragedije. Autor stripa James O'Barr ga je poceo pisati da bi prebolio smrt svoje zarucnice, a Brandon Lee je poginuo na setu, u bizarnom spletu okolnosti, dok je snimao scenu smrti svog lika. Nakon toga film je morao biti zavrsen uz pomoc kompjuterskih efekata. Gledajuci recenzije na ovom blogu primijetio sam da sam ja radio one u kojima se spominje “odlicna mracna atmosfera” ili nesto slicno, a ovo je jos jedna u kojoj cu to upotrijebiti. Mracna atmosfera je stvarno savrsena za ovaj tip filma, koji se inace odvija stalno po mraku i dok pada kisa. Reziser je Alex Proyas (vec sam pisao recenziju za njegov briljantni Dark City) i ovdje je obavio veliki posao, napravivsi fantasticnu atmosferu i prilicno originalan film, od relativno jednostavne i cesto koristene teme osvete. Tome je pomogla kvalitetna gluma, od malo poznatih, ali dobrih glumaca, dok je Lee bio vrlo dobar kao junak i, da se nije desilo sto je, lako je moguce da bi daleko dogurao. Tu je jos i odlican soundtrack na kojem se mogu cuti neka velika imena poput Rage Against The Machine, Pantere i jos par njih. Zbog svega ovoga rezultata je jako dobar film, koji bi se trebao svidjeti svim fanovima stripova (Vrana je u vrhu strip ekranizacija, bar meni) kao i onima koji vole kvalitetnu akciju, te ljubiteljima vizuelno impresivnih filmova, narocito onima kojima su se svidjeli Burtonovi Batmani. Snimljena su jos tri nastavka koja nisam gledao, jer sam smatrao da se radi o smecu koje nikako ne moze nadmasiti original. Da sam bio u pravu potvrdili su mi ljudi koju su izgubili dragocjeno vrijeme gledajuci ih. (Spooky)

03.03.2006.

Alien: Resurrection (1997)

Poznato je da Hollywood stanca nastavke sve dok se to isplati. Tako je i sa Alienom, iako je prica bila fino zaokruzena na kraju trice i za novim stvarno nije bilo potrebe. I ovaj put je izabran novi reziser, francuz Jean-Pierre Jeunet. On, kao i ostali prije njega, ima jedinstven stil i film izgleda jako dobro. Radnja se desava 200 godina poslije trice, a glavni lik je ponovo Ripley, samo sada klonirana. Ovaj put nema Weyland-Yutani kompanije, ali je zato tu vojska, te placenici koji joj dovezu teret nepoznatog sadrzaja. Ocekivano, alieni ce se osloboditi, pa ce doci do jurnjave i pokolja. Osim Weaverice, najjace glumacko ime je Winona Ryder, koja mi se prilicno svidja (i glumacki i onako). Oni koji bolje poznaju film, ili kao ja pamte imena skoro pa svakog koga vide na filmu, prepoznace i Rona Perlmana (Hellboy, relativno ruzan lik, ali je meni faca), Lelanda Orsera, Dana Hedayu i Brada Dourifa i jos par likova. Ponovo odlicna glumacka ekipa koja obavlja posao kako treba. Vec sam rekao da se i ovaj razlikuje od ostalih. Medjutim, svaki Alien je imao horor atmosferu, ili citavo vrijeme trajanja ili bar u odredjenim trenucima. Ovaj dio je nema nikako i to mi se cini kao nedostatak, jer alieni su uvijek bili prilicno strasni, dok ovdje izgledaju kao da se radi o nekom drugom serijalu i kao da su u pitanju neki obicni vanzemaljci. Inace je citav film veseliji, sa vise humora nego raniji, sa tek povremenim dramskim dijelovima. Za ovo je vjerovatno najzasluzniji scenarista Joss Whedon. Alien 4 mi je generalno slabiji od prava tri dijela, ali to je mozda trebalo i ocekivati, buduci da je onakav nivo kvalitete nemoguce odrzavati. Prvi dijelovi su mi bili puno ozbiljniji filmovi, sto ne cini ovaj automatski losim, samo ja vise volim onaj pristup. Ako se zanemare prethodni filmovi i posmatramo cetvorku samu za sebe, onda imamo jedan vrlo dobar akcijski SF, sa dosta humora (cak u nekim scenama malo naginje parodiji), koji je jako zabavan citavo svoje vrijeme i takav je bolji od velike vecine u svom zanru. Nije to ono sto je moglo biti, ali Alien je ipak Alien. I ovog vrijedi pogledati. (Spooky)

Recenzirani filmovi
- 1 Night in Paris
- 12:01
- 12 Angry Men
- 13 Going On 30
- 16 Blocks
- 2001: A Space Oddysey
- 28 Weeks Later
- 300
- 40 Year Old Virgin, The
- Above the Law
- Æon Flux
- After the Sunset
- Airplane!
- Airplane II: The Sequel
- Alien
- Aliens
- Alien³
- Alien: Resurrection
- Alien Terminator
- Alien Vs. Predator
- Alone in the Dark
- American Graffiti
- Amistad
- Arachnophobia
- Army of Darkness
- Attack of the Killer Tomatoes!
- Back to the Future
- Back to the Future 2
- Back to the Future 3
- Bad Taste
- Bandidas
- Barb Wire
- Basket Case
- Basket Case 2
- Batman: Dead End
- Batman: The Movie
- Batman
- Batman Returns
- Batman Forever
- Batman & Robin
- Batman Begins
- Big Trouble in Little China
- Birth
- Black Cadillac
- Blade Runner
- BloodRayne
- Blueberry
- Brokeback Mountain
- Bubba Ho-tep
- Buffy the Vampire Slayer
- Bug
- Cannibal Holocaust
- Chasing Amy
- Clerks.
- Clerks II
- Click
- Cobra
- Commando
- Con Air
- Constant Gardener, The
- Crash
- Creepshow
- Critters
- Crow, The
- Cruel Intentions 2
- Cry_Wolf
- Cube
- Cube Zero
- Dark City
- Darwin Awards, The
- Date Movie
- Da Vinci Code, The
- Dead & Breakfast
- Dead Birds
- Dead End
- Defender, The
- Dellamorte Dellamore
- Descent, The
- Deuce Bigalow: European Gigolo
- Devil's Reject, The
- Dia de la bestia, El
- Diarios de motocicleta
- Dick Tracy
- Die Hard
- Die Hard 2
- Die Hard: With a Vengeance
- Die Hard 4.0
- Dirty Harry
- Dnevnoy dozor
- Doom
- Dr. Dolittle 3
- Dünyayi kurtaran adam
- Eaten Alive
- Edison
- Eight Below
- Emmanuelle
- EMR
- Exorcism of Emily Rose, The
- Experiment, Das
- Eye for an Eye, An
- Fabuleux destin d'Amélie Poulain, Le
- Faculty, The
- Fantastic Four
- Fast and the Furious, The
- Fearless Vampire Killers
- Fear of the Dark
- Feast
- Fever Pitch
- Fifth Element, The
- Final Destination
- Final Destination 3
- Flightplan
- Football Factory, The
- Four Rooms
- Frankenstein (1910)
- Freddy Vs. Jason
- Friends with Money
- Frighteners, The
- Fun with Dick and Jane (2005)
- Game, The
- Gathering, The
- Ghost Watcher 2
- Ghost World
- Ghoulies
- Ginger Snaps
- Girl Next Door, The
- Glengarry Glen Ross
- Goal!
- Godzilla 2000
- Goonies, The
- Graveyard, The
- Green Street Hooligans
- Gridlock'd
- Grosse Pointe Blank
- Half Light
- Hannibal Rising
- Hard-Boiled
- Haute Tension
- Heat
- Heathers
- Heavy Metal
- Hide & Seek
- Hills Have Eyes II, The
- History of the World Part I
- History of Violence, A
- Hitcher, The (2007)
- Hollow Man 2
- Homicide: The Movie
- Hoodwinked
- Hostel
- House
- House of 1000 Corpses
- House of 9
- House of D
- House of Flying Daggers
- House of Sand and Fog
- House of the Dead
- Ice Age
- Ice Harvest, The
- Ichi the Killer
- I. D.
- If Only
- Infernal Affairs
- In the Mouth of Madness
- It
- Jacket, The
- Jacob's Ladder
- Jarhead
- Jeepers Creepers
- Jersey Girl
- Joy Ride
- Just Friends
- Kalifornia
- Killer, The
- King Kong (2005)
- Knocked Up
- Kolya
- Land of the Dead
- Larva
- Last Action Hero
- Last Days
- Legend of Zorro, The
- Liar, Liar
- Ljilja 4-Ever
- Loaded Weapon 1
- Long Weekend, The
- Lord of the Flies (1963)
- Lord of War
- Lost in Translation
- Magnolia
- Maltese Falcon, The
- Man, The
- Manson Family, The
- Masters of the Universe
- Maverick
- Maximum Overdrive
- Mean Machine
- Merchant of Venice, The
- Midnight Run
- Miracle
- Mr. Bean's Holiday
- Munich
- My Life Without Me
- Nekromantik
- Next
- Night of the Living Dead (1990)
- Nochnoy dozor
- North by Northwest
- Not Another Teen Movie
- Nothing
- Number 23, The
- Oldboy
- Omen, The
- Open Water
- Panic Room
- Pet Sematary
- Pitch Black
- Plan 9 from Outer Space
- Platoon
- Prestige, The
- Primer
- Primeval
- Psycho (1960)
- Raising Cain
- Rebound
- Red Eye
- Reservoir Dogs
- Return of the Killer Tomatoes!
- Return of the Living Dead, The
- Ring Around the Rosie
- Rock Star
- Roger Dodger
- Rumor Has It...
- 'Salem's Lot (2004)
- Saw 2
- Scanner Darkly, A
- Scarface
- Serenity
- Se7en
- Shocker
- S1m0ne
- Sin City
- Singles
- Sisters
- Skeleton Key, The
- Sometimes They Come Back
- Sound of Thunder, A
- South Park: Bigger, Longer & Uncut
- Space Cowboys
- Species
- Species 2
- Speed
- Spider-Man 3
- Spirit Trap
- Spring, Summer, Fall, Winter and Spring
- Stay
- Streetcar Named Desire, A
- Striptease
- Syriana
- Tamara
- Team America: World Police
- Texas Chainsaw Massacre (1974)
- Third Wheel, The
- Three to Tango
- Titanic
- Transformers
- True Romance
- Two for the Money
- Undead
- Usual Suspects, The
- Vacancy
- Vertigo
- Voyage dans la lune, Le
- Wanted: Dead or Alive
- Wayne's World
- Weather Man, The
- Wedlock
- We're No Angels
- Whole Nine Yards, The
- Wilderness
- Wishmaster
- Witches of Eastwick, The
- Within the Woods
- Without a Paddle
- Wolf Creek
- Woodsman, The
- Wrong Turn
- X-Men 2
- X-Men: The Last Stand
- Zathura
- Zombie Flesh Eaters/Zombi 2

Domaci filmovi
- 10 minuta
- Bore Lee: U kandzama velegrada
- Dobro ustimani mrtvaci
- Dva sata kvalitetnog TV programa
- Gori vatra
- Grbavica
- Ivkova slava
- Kad porastem bicu Kengur
- Kako je propao Rokenrol
- Karaula
- Ko to tamo peva
- Kod amidze Idriza
- Mi nismo andjeli 1
- Mi nismo andjeli 2
- Mi nismo andjeli 3: Rock & roll uzvraca udarac
- Milan i Enis - Skecevi
- Mrtav 'ladan
- Potera za Srec(k)om
- Sedam i po
- Sivi kamion crvene boje
- Valter brani Sarajevo


D o k u m e n t a r c i

- Fenomen BH fudbala
- Trekkies


P r o f i l i

- Robert de Niro


Soundtrack

- Desperado
- Faculty, The
- South Park: Bigger, Longer & Uncut
- Tarantino Connection, The


O s t a l o

- 25 najskupljih filmova svih vremena
- Blog Resurrection
- Dvije godine Filmomanije
- Fenomen BH filma
- Film kao umjetnost
- Filmofili...
- Filmovi u 2006-oj: Nastavci
- Filmovi u 2006-oj: Remakeovi
- Filmski kliseji 1
- Filmski kliseji 2
- Filmski kliseji 3
- Forum Filmomanije
- Kako je nastala Filmomanija
- Konacno Scorsese
- Novi filmovi
- Oscars 2006: 78th Academy Awards
- Pocelo snimanje novog BH filma
- Sretan nam rodjendan
- Sretni praznici i kraj bloga
- Sve nagrade i nominacije BH filmova
- Uskoro... "Final Destination 3"
- Sretan 1. maj
- Summer in the City (Nema sanse :D)

Filmomanija
<< 03/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Opis bloga

Ukratko o autorima
Jux, Chop Top & Spooky, filmofili, fantomi, ljubitelji horrora, vjeciti studenti... Long live Rock'n'Roll !!!

Linkovi
Filmomanija Forum

IMDB
IMSDB
Rotten Tomatoes
TV raspored
Made of metal

Ukoliko nam zelite pisati mimo bloga, to mozete uciniti na emjay28@bih.net.ba (Jux).
msn account: jux_dreamer@hotmail.com


FILMOMANI
385987