beats by dre cheap

28 Weeks Later (2007)

Nakon nekoliko godina izbivanja, zombiji se vraćaju na velike ekrane. Ove godine, pored ovog filma, željno iščekujemo i treći nastavak „Resident Evil“-a, koji je već napravio dramu na američkom box office-u, tako da mora valjat.

Doduše, bilo je nekih manjih, niskobuđetnih zombi filmova i prethodnih godina, ali ovo je ipak blockbuster, nastavak legendarnog filma „28 Days Later“ od još legendarnijeg Danny Boyla, koji nažalost nije radio na ovom filmu. Ali, dobro, nije se to previše osjetilo. Film je, ako čemo govoriti o posljednjih 10-15 godina, čisti masterpeace horror žanra i pod-žanra filmova o zombijima. To nažalost moram reći, jer se kvalitetni horror filmovi u zadnjoj dekadi mogu pobrojati na prste.

Oni koji su gledali „28 Days Later“, mogu se prisjetiti otprilike kako je završio. Ukratko, vojska je preuzela stvari u svoje ruke, napravila dobro osiguranu enklavu u Londonu u koju su smješteni i izolovani svi oni koji su preživjeli napad zombija. Sada, 28 sedmica kasnije, u toj enklavi se odvija sasvim normalan život, tu živi 15.000 ljudi, djeca idu u škole, ljudi rade... Elem, stanje se normaliziralo.

S druge strane, vojska radi na istrebljenju zombija, kojih još uvijek ima ko mrava širom Velike Britanije. No, u jednom malom selu, tačnije u malom podrumu, jedna manja grupica ljudi već se sedmicama uspješno krije od zombija, iščekujući pomoć. Nažalost, baš u tom momentu zombiji ih nekako nanjušiše, te nastaje trka, frka, panika, spasi živu glavu.

U ovim novijim horror filmovima, zombiji su poput atletičara, skaču, trče, plivaju... što me malo i nervira, jer zna se šta su zombiji - polu-mrtva stvorenja koja se u tom duhu i ponašaju, teturaju, vuku jednu nogu za drugom. A ovdje je to potpuna suprotnost. Tako da im malo ko uspije pobjeći. Ipak, jedan lik (Robert Carlyle) nekako, uz dosta sreće i sebičnosti, uspije umaći, ostavivši iza sebe suprugu i sve one s kojima je boravio u podrumu, te dolazi do već spomenute enklave, u kojoj mu odranije boravi i dvoje djece.

Ipak, nije on jedini koji je preživio iz gore spomenute grupice iz podruma, preživjela je i njegova žena. Ništa mu nije jasno, s obzirom da je vidio kako mu ženu izjedaju zombiji. No, žena ima neki specijalan gen, koji joj omogućava da normalno živi i nakon ujeda, ali ostaje prenosilac virusa. I kada se njih dvoje sretnu, njemu je naravno žao što ju je ostavio, pršte emocije na sve strane, zagrli je, poljubi, i... tu je bio kraj. Pretvara se u zombija, virus munjevitom brzinom počinje da se širi, a vojska dobiva jednostavno naređenje – pobij sve!

Jedan savjesni vojnik ipak nema srca da ubija i žive i nežive, jer je u svom tom haosu jednostavno nemoguće napravit razliku, te odlučuje da se pridruži i pomogne nešto ranije formiranoj grupici civila, među kojima je i ono dvoje djece, te jedna žena koja sada zna da bi i djeca vrlo vjerovatno mogli biti nosioci onog gena koji im je nosila i majka. A pomoću tog gena, mogu se napraviti i neka antitijela koja bi pomogla u liječenju virusa. To vojska naravno ne zna, te počinje njihova borba za preživljavanjem, i sa vojskom, ali i sa zombijima.

Kao što rekoh, film je zaista maestralan. Pun akcije, ali i čistog horrora – jednostavno savršena kombinacija. Režiju potpisuje potpuno anonimni Juan Carlos Fresnadillo, ali treba upamtiti ovo ime. Pored Carlylea, značajne uloge ostvarili su i Jeremy Renner u ulozi savjesnog vojnika, te Rose Byrne. Još jednom da ponovim, i ako niste ljubitelj horrora sa zombijima, pogledajte ovaj film, budite sigurni nećete se pokajati! A ljubiteljima horrora nemam šta više reći. (Chop Top)

Filmomanija
http://filmomanija.blogger.ba
25/11/2007 16:34