beats by dre cheap

Dva sata kvalitetnog TV programa (1994)

Vjerujem da je vecini ljudi novogodisnji program najgori program (u ovo ne spadaju filmovi). To isto govori i Srdjan Dragojevic, autor ovog djela, tvorac legendarnih filmova "Mi nismo andjeli 1 i 2" (recenzije u pripremi), "Lepa sela lepo gore", "Rane". Zato je on 1994-e, zajedno sa svim velikim facama srpske glumacke scene, odlucio da snimi "Dva sata kvalitetnog programa", parodiju na sve novogodisnje programe. Radnja se vrti oko diskoteke u kojoj se sprema docek nove godine, a unutra su uglavnom rockeri. Na ulazu u diskoteku stoje Armane i Versace (Dragan Bjelogrlic i Nikola Kojo), koji su izbacivaci, i oni odlucuju koga ce pustiti unutra. Nadimke su dobili zato sto su obuceni u markiranu robu, ali se nista ni s cim ne slaze, sve je prenakaradno. Pravi sund i kic. Nacin na koji se moze uci u diskoteku je da im se otpjeva neki narodnjak (ovdje mozemo cuti onu legendarnu "Izvukla si cigluuuuuu"). Osim njih dvojice imamo i dvojicu tipova koji po svaku cijenu zele da "povale" nesto. Ta dva tipa su Gradski i Prigradski (. Od bitnijih likova imamo i dva policajca, Bambusica i Bambalica (Zoran Cvijanovic i Slobodan Ninkovic), koji na sve moguce nacine
pokusavaju uci u diskoteku, jer su oni zakleti folkeri i zele da naprave dosijee rockerima. Na kraju uspijevaju uci u diskoteku kao novinari MTV-ja (Murija TV), ali njihov svijet se rusi kada saznaju da rockeri vise nisu sumnjivi, nego da moraju hapsiti folkere. U filmu se jos pojavljuju i Bajaga, kao ministar za Rock 'n' Roll, nekoliko srpskih rock grupa (medju njima i Partibrejkersi), vlasnik diskoteke koji nema ukusa, Deda Mraz koji je modernizovao posao (ne donosi paketice nego sluh, smisao za humor...), Zvanicno lice... Prava galerija likova. Ovo ne mogu nazvati filmom, radjeno je na fol Nadrealista, 3-4 minute svirke, pa 10-15 minuta radnje. "Dva sata kvalitetnog programa" ce vam pruziti nekih sat i po dobre zabave, dobrih fora, humora i zajebancije na racun svega i svacega, narocito na racun sunda i kica, odnosno turbo folka. Treba pohvaliti i hrabrost Srdjana Dragojevica da ovo snimi 1994 godine, jer ima nekoliko stvari sa kojima se bas i nije smjelo zajebavati u to doba. Preporuka. (Jux)

Filmomanija
http://filmomanija.blogger.ba
15/01/2006 01:12