beats by dre cheap

Last Days (2005)

Film je ispirisan zadnjim trenucima zivota Kurta Cobaina. Ali je vise nego inspirisan, sve je isto samo sto je par rupa Gus van Sant popunio sa onim sto on misli da se desilo i lik se ne zove Kurt nego Blake. Glumi ga Michael Pitt. Interesovao me bas zbog toga jer je o Kurtu, da je o nekom drugim muzicaru tesko da bih ga pogledao, a nedavno sam procitao njegovu biografiju, sa prilicno dobro opisanim zadnjim danima njegovog zivota, pa me bas zanimalo kako ce to ispasti na filmu. Ovo je umjetnicki film, sto je meni nevidjeno glup izraz, jer po njemu ispada da filmovi koji nisu ovakvi nisu umjetnost. Inace mislim da umjetnicko djelo nastaje tako sto zelis da nesto kazes i onda das sve od sebe da to uradis sto bolje, a ako imas talent i malo srece mozda i uspijes. Ove umjetnicke filmove radi posebna vrsta ljudi, nafurani kreteni koji sebe smatraju superiornim jer oni “stvaraju umjetnost i nije im stalo do para”. Tako nastanu Primer, The Manson Family, Ken Park. Tako je nastao i Last Days. Dakle, film se “bavi” zadnjim danima Kurtovog/Blakeovog zivota. On uglavnom seta okolo sa beizrazajnim izrazom lica. Tu se jos pojavi par likova koji progovore nekoliko recenica koje nikako ne doprinose radnji niti imaju bilo kakvo znacenje. Nakon sat i po setanja nadju njegov les, i krece odjavna spica. Tu sam saznao da je van Sant uradio i “scenarij”, te da jos “uloge” imaju i Lukas Haas i Asia Argento (nju uopste nisam skontao dok sam gledao). Ovdje imamo hrpu predugih scena bez smisla poput ove: Kurt/Blake trci i pred kamerom padne. Kamera je staticna tako da njega vise ne vidimo. Tada ona prikazuje potpuno nepomicni grm skoro citav minut. Ja vjerujem da ovo staticno snimanje grma govori nesto o stanju Kurtovog/Blakeovog uma, ali vjerovatno moj mozak nije dovoljno sofisticiran da bi to shvatio. Van Sant se malo poigravao i sa redoslijedom scena i njihovim ponavljanjem, a vjerujem da i to govori o…necemu. Film me podsjeca na Big Brother ili neki drugi reality show, gdje citavo vrijeme cekate da se nesto desi, ali do toga nikad ne dodje. Likovi ustvari i ne postoje, imamo samo par scena gdje neko nesto kaze. Kako je Kurt bio prilicno zanimljva i kompleksna licnost, o njegovom zivotu, ili o zadnjih par dana, mogla se snimiti briljantna drama, cak i ako bi se islo na umjetnicko preseravanje. Nadam se da ce jednom neko to odraditi kako treba, jer je van Sant ovdje fulao sve sto se moglo fulati, pogotovo kad se uzme u obzir da uopste nije ni pokusao pokazati zasto se ubio, ili zasto on misli da se ubio, iako je to ocito glavni trenutak filma. Glumu nisam komentarisao jer ovdje se ne desava nista na osnovu cega bih mogao govoriti o uvjerljivosti glumaca. Kako sam citao i pozitivne recenzije ovoga, siguran sam da ce se svidjeti ljubiteljima ovakvih stvari, kao i svima onima koji zele dokazati svoju superiornost pronalazeci duboke metafore i analize ljudske psihe i svacega necega jos u onome za sto svi normalni ljudi znaju da je pretenciozno smece. (Spooky)

Filmomanija
http://filmomanija.blogger.ba
03/04/2006 12:09