beats by dre cheap

Hannibal Rising (2007)

1991. je snimljen Silence of the Lambs, bla, bla, bla, tu svi sve znaju, fantastican film, Anthony Hopkins, Jodie Foster, rezirao Jonathan Demme, hrpa Oscara, klasik modernog filma. Desetak godina kasnije snimljen je nastavak Hannibal u reziji velikog Ridleyja Scotta ([url=http://filmomanija.blogger.ba/arhiva/2006/02/11#155649]Alien[/url], [url=http://filmomanija.blogger.ba/arhiva/2005/11/22#107179]Blade Runner[/url]) sa nevjerovatno dobrom glumackom ekipom (Hopkins, Julianne Moore, Ray Liotta i glumacki genije Gary Oldman). Losije od prvog dijela, ali i dalje odlicno. Treci dio je prequel Red Dragon u kojem je, uz neizbjeznog Hopkinsa, opet hrpa velikih glumaca (Edward Norton, Harvey Keitel, Philip Seymour Hoffman, Ralph Fiennes, Emily Watson). Ovdje su vec poceli problemi, jer se nakon dvojice odlicnih, nasao prosjecni reziser, Brett Ratner. Film je ipak ispao dobar, ali uz onakvu glumacku ekipu moralo je biti puno bolje. Inace, ima jos jedan film sa Lecterom, ali on nije dio ovoga serijala. Radi se o Manhunteru iz 1986., rezirao ga je, tada nevazni, Michael Mann i ima istu radnju kao i Red Dragon. Pad koji je poceo sa Ratnerom zavrsen je sa Peterom Webberov i ovim filmom u kojem od Lectera napravise neku vrstu osvetnickog NINJE. Da, dobro ste procitali, NINJE (vidi se na slici). Ovo je inace prequel prequela i trebali smo saznati sto Hannibal vise voli ljude od janjetine. Tako radnja pocinje kad je on pravo mali, pred kraj 2. svj. rata. Roditelji mu poginu, a on zavrsi sam sa malom sestrom i uskoro ih pronadju vojnici, koji odluce da mu pojedu sestru, jer kao nigdje nema hrane. Iako ispred kuce ima u snijegu nekoliko savrseno ocuvanih leseva, vojnika i Hannibalovih roditelja, koje je bilo puno logicnije pojesti, jer su veci od male sestrice. Ono sto mi je ovdje izrazito glupo je to sto se radi o sestorici naoruzanih ljudi kraj sume, koje su kao sto znamo pune zivotinja. Ali eto, kao nema se sta jesti. Nakon sto je pojedu i zbrisu, mali Lecter, kad odraste, spletom okolnosti zavrsi kod svoje tetke japanke, koja, otkrit cemo malo kasnije, zna tajne drevnog Japana i NINJI. Do nje dodje tako sto nadje u ormaru u sirotistu (napravljenom od njegove bivse kuce) pisma, koja niko nije vidio 8 godina. Bas me zanima kako su napravili sirotiste, a nisu pregledali ladice ormara. Scenaristicka glupost strikes again. Onda jednom vidi svoju tetku kako se moli ispred nekog samurajskog kipa, a tu je i samurajski mac. Tako ga ona pocne uciti samurajskim vjestinama (here comes the NINJA). Ocito, ako imamo azijate moramo imati ili kung fu ili samuraje. Jednom tako on bude sam u prostoriji i stavi masku na lice (slicnu onoj legendarnoj) i uz dramaticne bubnjeve nam je otkriveno: kanibal je rodjen. Hocu reci NINJA (ozbiljno, hoda okolo sa macem koji nosi na ledjima poput NINJA kornjace). Eto, covjek postade kanibal prakticno u minuti i odluci se osvetiti onim sto su mu pojeli sestru i krece na NINJIN osvetnicki pohod. E sad, kao glavna stvar u filmu je trebala biti transformacija u to sto je, ali to uopste nije obradjeno i desi se za 30 sekundi, skroz neuvjerljivo. Ovo je prvi scenarij koji je napisao Thomas Harris, autor romana. Logicno, ocekivao se najbolji scenarij, ali ironicno, ne samo da je najgori, nego je i totalno smece. Hrpa kliseja i jako banalan i glup dijalog. Uz to su likovi, totalno jednodimenzionalni, sa jeftinim pokusajem davanja dubine (tipa: nemoj me ubiti, vidis da sad imam djecu i fin sam co’ek). O njegovim sposobnostima kao pisca ne mogu puno reci, jer citao sam samo Jaganjce, koji su OK, zabavan triler, ali realno, ne bas blizu nekoj velikoj knjizi. Ako je ova zadnja knjiga, koja, kako cujem, jos nije izasla, u rangu scenarija, ovo je Lecterov kraj. Rezirao je spomenuti Webber, ciji nijedan film dosad nisam gledao. Znam da je radio onu Djevojku sa ogrlicom, koju sam preskocio jer me Scarlett Johansson neopisivo nervira, a nakon ovog sranja nema sanse da ga odgledam. Rezija je totalno bezidejna i koju god scenu da izdvojite iz filma, vec ste negdje vidjeli identicno snimljenu. Evo jedan primjer: desilo se nesto “strasno” i onda se cuje grmljavina. Totalno ocajno. Ili, NINJA odsjece glavu, a mi samo vidimo kako mu krv prsne po licu, i to u stilu trecerazrednog slashera. Gaspard Ulliel je, iako malo jezivog izgleda, bezvezan kao Lecter, jer je, cini mi se, ne bas dobar glumac. A kad dodje poslije Hopkinsa to je jos gore. Kao NINJA u filmu C kategorije bi i mogao proci. E da, sva napetost u filmu se stvara upotrebom “dramaticne” muzike. Kad se sve ove stvari uzmu u obzir, film nije ni mogao ispasti bolji. Lose, lose, lose. A da sretnem ove koji su radili film rekao bih im samo: jebo vas NINJA. Inace, umjesto ovoga bih radje opet gledao Americkog NINJU, i to onaj najgori, treci, u kojem nema Michaela Dudikoffa. (Spooky)

Filmomanija
http://filmomanija.blogger.ba
15/04/2007 00:04